Nije ajkula rastjerala turiste u Štinjanu, nije se izlila nafta iz tankera, nema tsunamija, nije pala ni bomba, nije se raznio terorist, nije počeo rat. Pa što je onda, pobogu, potjeralo turiste, mlade rastrošne Britance, koji samo na takozvani izvanpansion znaju spiskati i do 700 eura u nekoliko dana? Svaki od njih. Zapravo, ništa ih nije otjeralo, a ipak su otišli.

Organizatori Outlooka i Dimensionsa, koji svake godine okupe oko 16 tisuća ljudi, nisu obznanili zbog čega će 2019. biti posljednja godina održavanja ovih popularnih megafestivala nadomak Pule. Možda im je jednostavno dosadila lokacija pa su odlučili otići drugdje jer su, sjetimo se, prva dva Outlooka održana u Dalmaciji, a ovog ljeta predstoji njegovo ukupno 12., a deseto pulsko izdanje. Možda je naprosto riječ o isteku ugovora za pulsku lokaciju, lošim tehničkim uvjetima koje ona pruža. Vrag bi ga znao.

Kako bilo, Britanci odlaze, a s njima i njihovi milijuni. Što ide u prilog tezi da je turizam zapravo vrlo varljiva djelatnost na koju se ne bi trebale baciti sve karte. Na što, uostalom, stalno upozoravaju učeni ljudi.

Ovo je tek djelić, mikrolokacija, čiji poremećaj preko noći odnosi stotinjak tisuća noćenja i najmanje 60 milijuna kuna. Širi razmjeri bili bi katastrofalni za istarsko gospodarstvo koje se, poput krpelja, prilijepilo za turističku branšu.

Turizam je ćudljiv kao Englezi u Štinjanu. Čas ih je previše, a učas ispare kao da ih nikad nije bilo. Kao kula od pijeska progutana štinjanskom plimom.

Povezane vijesti

• Osma liga
• Premalo žena
• Pula u Paklu