U redu, mogu se donekle složiti s konstatacijom da je razina svijesti i kulture građana takva da su devastacije kanti za smeće česte, kako to navode iz Herculanee. Činjenica je da u tri godine života u Trstu nikada nisam vidio da netko nogom udara u kante, da se iživljava na njima, da uništava gradsku imovinu. Još duže sam živio u Ljubljani gdje je ekološka svijest građana na puno višoj razini nego kod nas.

Ali ne možemo se u Puli vaditi samo na nekulturu pojedinaca. Gradska poduzeća potpuno su nespremna za hvatanje u koštac sa smećem. Upitno je što će biti s novim načinom obrade otpada na Kaštijunu, koji je očito promašen, a za što IDS sada, računajući na kratku pamet građana, upire prstom u Zagreb.

No, cijela je priča zaljuljana već u temeljima, na terenu, kod kanti za smeće. Prije podosta vremena, brojim u godinama, dobio sam od Herculanee u poštanskom sandučiću na dar - elektronski ključ koji mi je trebao poslužiti za otvaranje podzemnih posuda u koje odlažem otpad. Ne sjećam se da je taj ključ ikada funkcionirao. Naravno da je na taj sistem s elektronskim ključem, ali i njegovo slanje poštom Herculanea potrošila nešto novca. Za nešto što nikada nije proradilo. I kako mi onda naplaćuju odvoz smeća, po kojem principu, od oka? I za što? Za to što nemam gdje odložiti organski otpad, što ne mogu prići kantama jer je oko njih nabacano smeće.

Još jedno mazanje očiju je i najava Herculanee o uvođenju videonadzora podzemnih spremnika za otpad. Opet će potrošiti novac na nešto što će proraditi kad i elektronski ključevi. I vjerojatno time povisiti račune za još pokoju kunu. Jer valja to kupiti, instalirati, otvoriti uz domjenak i rezanje vrpce, a onda sve skupa baciti u smeće.

Povezane vijesti

• Osma liga
• Premalo žena
• Pula u Paklu