Arhiva
Nikada neću zaboraviti priču jedne Puležanke koja je prvih dana studija u jednoj zagrebačkoj pekari naivno pokušavala kupiti panin. Bila je gladna, a mortadelu je već imala. Na početku uslužna prodavačica ubrzo se iznervirala, a jadnica nije shvaćala u čemu griješi i što mora naručiti da bi si napravila sendvič. Na greškama učimo, zna se, pa je tako iduće pute prilikom ulaska u pekaru već s vrata vikala: "Jednu žemlju molim!".
To je tako, rekli bi zlobnici, kada prijeđete Učku. No, ima i obrnutih slučajeva kada se neke riječi, u gorljivoj želji da se govori po standardnome hrvatskom jeziku, guraju u dnevnu upotrebu, mada ih rijetko tko doista koristi. Recimo, maškare su, vrijeme poklada. Jedete li krofne ili krafne? Pravo je vrijeme za rješavanje ovog jezičnog problema.
Jezični eksperti navode da je riječ o kolaču od dizanog tijesta punjenom pekmezom koji se prži na vrućoj masti ili ulju te da su obje varijante ispravne, s tim da prednost daju krafni. Riječ nam je u hrvatski jezik stigla iz njemačkoga jezika (Krapfen), pa bi prema izvornome, bilo pravilnije reći krafna. No, isto tako jezični eksperti navode da svaka regija ima pravo na svoju varijantu. Jer, strogo standardno bila bi - pokladnica.
Istra je, koliko znam, još uvijek čakavska regija pa bi Istrani ili Istrijani, a napose Puljani ili Puležani, imali puno pravo naručivati i jesti krofne! Jer mi ovdje ujutro jedemo krofnu, a za marendu panin. Tim više "bodu" u oko Brionkini plakati koji kupce mame sloganom da je veljača mjesec krafni. Možda će uskoro umjesto panina reklamirati žemlju ili pecivo?
No, pustimo jezične dileme po strani, ono što je bitno je da krofna nije jako masna i punjena je finom marmeladom. Pardon - pekmezom. Sve su to kvalitete naših domaćih, Brionkinih krofni, ma kako ih oni sami zvali.