KOMEMORACIJA
Građani Pule, radnici, svojim su životima štitili strojeve koji su im omogućavali rad, a time i EGZISTENCIJU NJIHOVIM OBITELJIMA
Ispred zgrade Elektromlina danas se pjesmom i prigodnim riječima obilježila 74. godina pogibije pulskih antifašista Lina Marianija, Antonia Salgarija i Maria Lussija, i time se ukazalo na značaj njihove borbe za obranu strojeva koji su ih prehranjivali.
Ubijeni su braneći te iste strojeve i proizvodnju koje je vlasnik namjeravao preseliti u Italiju. Tragičan je to događaj koji je ostavio traga u kolektivnom sjećanju građana Pule i Istre.
Komemoraciji i polaganju vijenca prisustvovali su Udruga antifašističkih boraca grada Pule, Sindikat Istre i Kvarnera, članovi Sindikalne organizacije "Brionka", zbor Praksa te članovi obitelji preminulih sudionika i preživjelih učesnika.
- Dana 3. siječnja 1947. godine radnici Pule izašli su pred tadašnji elektromlin "Sansa", kako bi spriječili da se strojevi odvedu u Italiju. Prije 74. godine građani Pule, radnici, svojim su životima štitili strojeve koji su im omogućavali rad, a time i egzistenciju njihovim obiteljima. U namjeri su uspjeli, tog dana strojevi nisu odvezeni ali je u sukobu s policijom troje radnika poginulo. Mario Lussi i Antonio Salgari na poprištu sukoba, a Lino Mariani u bolnici od zadobivenih rana. Ranjeno je još osam radnika među kojima i jedna žena.
Pokazali su hrabrost da se bore za goli život u strašnim poslijeratnim vremenima, pokazali su osviještenost i ustrajnost, napomenula je predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Marina Cvitić i istaknula da njihovu žrtvu ne smijemo zaboraviti.
- Odlučnost radnika i građana, da svojim životima štite strojeve, može iz današnjeg kuta gledanja, sa ovih prostora izgledati apsurdna i emotivna, ali u to vrijeme i za ondašnje prilike bila je to vrlo logična i racionalna odluka. Ti ljudi su bili svjesni činjenice, da samo rad na tim strojevima može omogućit egzistenciju njima i njihovim obiteljima i ako sutra tih strojeva ne bude, nema alternative. Nema ni Caritasa, ni Zavoda, a kruh se još u ono vrijeme nije bacao, pa ni pronalazio u kantama za smeće, kazao je Vladimir Kapuralin, član predsjedništva SRP-a.
Prema riječima Kapuralina, sprječavanjem odnošenja strojeva i materijala radnici nisu narušili princip pravičnosti jer su oni stvarni vlasnici tih strojeva, dok su nominalni vlasnici do strojeva došli po osnovi izrabljivanja tuđeg rada.
Troje poginulih radnika pokopano je 5. siječnja na Mornaričkom groblju, a u pogrebnoj povorci bilo je više od deset tisuća Puljana. Time se evidentno potvrdila visoka svijest antifašističke Pule.
"Vrlo je vjerojatno, da je to bilo možda najveće okupljanje radnika i građana Pule od sprovoda Prvomajskih žrtava, ubijenih kod Zlatnih vrata 1920. godine", istaknuo je Kapuralin.
Kako bi se očuvalo sjećanje na njihovu veliku žrtvu, upornost i hrabrost, po odlasku anglo-američke Vojne uprave zgrada elektromlina nazvana je 3. Januar, podignut je spomenik trima poginulim radnicima ispred te iste zgrade gdje su izgubili život, a tri ulice u Puli imenovane su po njima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
