Boris Kaligarić (N. LAZAREVIĆ)
U Foto Borisu radi cijela obitelj. Boris, supruga i sin, također Boris. Zato će vas tamo uvijek dočekati, šali se fotograf, barem jedan Boris * Otac je bio građevinar, ali Boris je, prisjeća se, bježao od lopate. Da po ljeti ne bi lutao, uzaludno šetao po gradu, tata ga je poslao kod Foto Kurtija. Od osme godine svako je ljeto provodio tamo
Škart fotografija se ne baca u smeće. To je prvo pravilo zanata koje je naučio 67-godišnji Boris Kaligarić, majstor fotografije i vlasnik radnje Foto Boris. Teško je procijeniti koliko je filmova kroz godine u svojoj maloj prostoriji u Veronskoj ulici u Puli razvio. Bezbroj. Jer upravo je po tome poznat. Jedini još uvijek razvija film - i nema dana da ne razvije barem jedan. Uvijek s istim guštom. Čak i crno-bijelo, ručno. Mora, kao nekada, ući u tamnu komoru, staviti tamno-zeleno svijetlo i u potpunom mraku raditi film.
- Ono što nije uspjelo ili ono što je loše napravljeno, razvijeno ide u posebnu kutiju. I ja to osobno spalim doma u peći. Privatnost mušterije je na prvom mjestu. Ne smije se dogoditi da fotografija, bila kakva bila, završi u smeću. Svašta se vidi tijekom života, ali ono što se vidi - ne vidi se, govori Boris.
Nikad mu, priznaje, nije niti palo na pamet da se bavi nečim drugim. Otac je bio građevinar, ali Boris je, prisjeća se, bježao od lopate. Da po ljeti ne bi lutao, uzaludno šetao po gradu, tata ga je poslao kod Foto Kurtija. Od osme godine svako je ljeto provodio tamo. Sušio je i prao fotografije. Sve što je naučio o zanatu, priča, naučio je od njega. Na tome će mu, kaže, zauvijek biti zahvalan. Bilo je to vrijeme, pojašnjava, kad su se slike još uvijek sušile na staklu. (Chiara BILIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)