I mene je zatekla činjenica da mi ni policija ni posao, pogotovo ovaj koji sam radila zadnjih šest godina ne nedostaje ni sekunde. Iako, zbilja sam voljela kolege s kojima sam radila, kaže Ostović. Petkom vodi jutarnji program, najčešće u tandemu s kolegom Milanom Pavlovićem

Iz policijske uniforme za radijski mikrofon. Gotovo pa doslovno, tako bi se mogla opisati "transformacija" Gordane Ostović, dojučerašnje policijske službenice za mladež u Sektoru kriminalističke policije Policijske uprave istarske. Netom nakon što je nakon gotovo tri desetljeća policijskog staža, na pragu 50. godine, zakoračila u mirovinu, vratila se svojoj velikoj ljubavi - novinarstvu. Već duže od dva mjeseca jedan je od prepoznatljivih glasova Radio Maestrala na kojem petkom vodi jutarnji program, najčešće u tandemu s kolegom i dugogodišnjim poznanikom Milanom Pavlovićem.

Iako po struci ekonomistica, mirovinu je zaradila u Policijskoj upravi istarskoj u kojoj je prošla više sektora, a za radijski mikrofon, i to onaj isti na kojem je prije 22 godina napravila prve "korake u eteru", ponovno je sjela nakon što je zauvijek spremila plavu uniformu, pištolj i lisice.

Kome uopće govorim?

- Od 1. siječnja sam službeno penzionerka, a već petnaestak dana kasnije ponovno sam debitirala u eteru, kaže Ostović. Iako je za radnog vijeka u PUI imala kraće epizode u komunikaciji s medijima i u tome se vrlo dobro snalazila, novinarstvom, koje je, kaže, njena velika ljubav, nije se imala prilike ozbiljnije baviti.

- Moje prvo voditeljsko iskustvo na radiju vezano je za prapočetke Radio Maestrala. Bilo je to u vrijeme kada sam bila na drugom porodiljnom dopustu. U gradu sam naišla na neki plakat na kojem je Maestral tražio voditelje i odlučila sam se javiti. Prošla sam audiciju, specifičan glas je isto valjda odradio svoje. Iako su mi djeca tada bila jako mala, odlučila sam prihvatiti izazov te sam se prvi put našla u ulozi voditeljice. Nažalost, budući da sam bila zaposlena u MUP-u i u to sam vrijeme bila na porodiljnom, ta faza je kratko trajala, prisjeća se Ostović, kojoj se nova prilika ukazala nakon više od dva desetljeća i to na istom radiju.

- Počela sam možda i preambiciozno. Najprije sam vodila jutarnji program dva dana u tjednu, ali sam ubrzo shvatila da mi je to ipak malo naporno, jer se zbog šihte koja počinje u 7 sati treba ustati prilično rano da bi se stigla pripremiti za studio, priznaje Ostović i otkriva ono što, srećom, slušatelji ne vide. "U počecima mi je, ako bih sama vodila program, stvarno bila frka iskoordinirati samu sebe kao tri osobe u jednoj - kao ton majstora, glazbenog urednika i na koncu voditeljice koja mora zvučati suvislo. I još jedan problem koji imam kada sam sama u studiju je taj da mi fali neko lice koje gledam dok mu se obraćam. Ovako se stalno pitam kome ja uopće govorim, kaže Ostović kroz smijeh.

U više od dva desetljeća medijski je prostor doživio ogromne promjene, a u elektroničkima posebno do izražaja dolazi napredak tehnologije. Na radiju i televiziji zbilja više ništa nije isto kao nekad.

Velika odgovornost

- Stvarno je jako zanimljivo napraviti usporedbu. Nekad smo u studiju listali novine i čitali vijesti, sve informacije bile su na papiru… U međuvremenu je internet napravio svoje, danas je dostupnost informacija neograničena, kao i brzina kojom se informacije šire. U studiju pak više nema logistike, voditelji sve rade sami, kaže Ostović.

Iako se odlaskom u mirovinu to podrazumijeva, Ostović kaže da je u pravom smislu okrenula novu stranicu.

- I mene je zatekla činjenica da mi ni policija ni posao, pogotovo ovaj koji sam radila zadnjih šest godina ne nedostaje ni sekunde. Iako, zbilja sam voljela kolege s kojima sam radila. Što se policijskog posla tiče, najviše sam uživala radeći u Operativno-komunikacijskom centru, gdje sam radila najduže, deset godina. Bila sam šef smjene, što na tom mjestu podrazumijeva jako veliku odgovornost, a s druge strane, to je bio posao koji nisam nosila kući. Nakon što bih predala smjenu, do idućeg dolaska na posao, za dan ili dva, o poslu uopće nisam razmišljala. No, kad bih preuzela smjenu, bila je to druga priča. Svaki poziv građana na broj 192, dojava ili događaj bio je izazov, kako najbolje u najkraćem mogućem roku riješiti zadatak. Procijeniti situaciju, donijeti odluku koja mora biti zakonita i od pomoći onome tko nam se obraća s nekim problemom. Baveći se nasiljem u obitelji, maloljetničkom delinkvencijom i srodnom problematikom te radeći na nekim jako teškim slučajevima, upoznala sam segment policijskog posla koji me jako opterećivao, nisam se u tome nikako našla, iskrena je Ostović.

Predaje, trči, skija

Zbog toga je, kaže, prošlog ljeta počela intenzivno razmišljati o umirovljenju. Za tako veliku životnu odluku, osim podrške obitelji, dobila je nužnu suglasnost načelnika Policijske uprave. Ostalo je bila formalnost. No, angažman na Maestralu danas joj nije jedina zanimacija. Pokrenula je manji privatni biznis, predaje u Ustanovi za cjeloživotno učenje Magistra, intenzivno se bavi trčanjem i skijanjem, djeca su danas odrasla, samostalni mladi ljudi.

- U mirovini živim punim plućima. Mogu sve što hoću, a ništa ne moram!, zaključuje Gordana Ostović.

Povezane vijesti

• GIARDINI 2 I MAESTRAL Nova knjiga među krošnjama
• Ponovno gori kod Marčane – na terenu kanaderi i 14 vatrogasaca