Proizvodnja legura metala na ultra visokim temperaturama
Smješten uz autocestu koja povezuje Köln i Aachen, dva važna središta njemačke pokrajine Sjeverna Rajna - Vestfalija, te gotovo na samoj tromeđi Njemačke, Belgije i Nizozemske, gradić Eschweiler stoljećima je bio važno rudarsko središte tog dijela zemlje. Vađenje ugljena i rudari prvi put se na tom području spominju još krajem 14. stoljeća i ta je djelatnost više od pet stoljeća privlačila ljude i bila temelj rasta i razvoja tog gradića i bliže okolice. Uz rudnike se razvijala i srodna industrija, pa je nedaleko mjesta izgrađena jedna od najvećih njemačkih elektrana RWE Power AG, a još od 1917. godine s radom je započela tvornica za proizvodnju legura metala Elektrowerk Weisweiler ili kraće EWW. Tvornica sa sad već stoljetnom tradicijom proizvodila je čitavu paletu legura metala kao što su fero-krom, fero-mangan, fero-molibden i fero-volfram, a u novije vrijeme visoko se specijalizirala za proizvodnju specijalnih vrsta visokokvalitetnog fero-kroma. Radi se o materijalu s niskim i ultraniskim postotkom ugljika kojim se EWW pozicionirao kao vodeći svjetski proizvođač niskougljičnog ferochroma - posebno za industriju super legura.
Materijal je to koji je zbog svojih karakteristika i izuzetne otpornosti na visoke temperature neizostavan kod izrade dijelova turbina i motora u avionskoj i auto industriji, te posebno osjetljivih dijelova elektrana, zbog čega se najveći dio proizvodnje tvornice u Eiscweileru plasira na tržište Europe, SAD-a i Japana i koristi upravo u tim industrijama. Tvornicu EWW kupio je 2004. godine Danko Končar i ona je postala dio Kermas Grupe, a od 2012. godine posluje u sastavu finske Afarak Grupe, kompanije u kojoj Končar ima većinski udio.
U Istri se Končarevo ime najviše veže uz investicije u nautiku i turizam. Zbog toga su se i pokušaj iskoraka u industriju i nesuđeno strateško partnerstvo s pulskim Uljanikom zaustavili upravo na nepovjerenju u iskrenost Končarovih namjera da se na pulskim navozima i dalje grade brodovi. Mnogi su sumnjali da se radi tek o međukoraku kojim bi se Pulski zaljev očistio od industrije i otvorio za turističke investicije. Na koncu je ta ljubav pukla i partnerstvo raskinuto, no Uljanik, kako je već svima poznato, ni u drugom pokušaju, s Brodosplitom, nije uspio dohvatiti restrukturiranje, već je završio u stečaju.