GDPR naš svagdašnji

General Data Protection Regulation iliti GDPR uvelike je promijenio način poslovanja, razmjene podataka, objavljivanja, pristup podacima te načinu razmišljanja. Kada se tome dodaju i sve one privole koje djeca nose roditeljima kući da ih potpišu za odlazak u kazalište, na sistematski, izložbu, neku aktivnost, teško je, odnosno sve teže dobiti informacije o vijestima i uspjesima školskih i predškolskih učenika.

"Zamislite, dijete mi je donijelo na potpis papir za odlazak na sistematski pregled, pa nekad nije bilo ni spomena da netko ne bi išao na takvo nešto, nekad smo svi išli u kazališta, na predstave, bilo je puno jednostavnije i nikome nije ništa nedostajalo", kaže jedna majka, dok druga, koja je usput i prosvjetni djelatnik, kaže da takve stvari nikad nisu bile kompliciranije. "Neki roditelji daju samo privolu za objavu fotografija, drugi samo za snimanje, neki su previše upućeni u sve, drugi uplašeni, jer su premalo upućeni, nikako udovoljiti svima", jada se ona.

No, s druge strane, velika većina roditelja objavljuje fotografije svoje djece po društvenim mrežama, neki i ne pazeći previše na privatnost, a u biti, postoji li privatnost na internetu? Ako fotografije mogu gledati samo prijatelji, tko zna za svakog pojedinog prijatelja kakve ima postavke, hoće li te objave i lajkove vidjeti i njihovi prijatelji i(li) i šira publika? I kako definirati da je netko nečiji FB prijatelj, mogu li 500, 800, 1.000 "prijatelja" biti pravi prijatelji, pa da mogu gledati obiteljske albume, fotografije, novi šeširić štosnog mališana, lijepu haljinu malene princeze, pa i svih 800 fotografija kućnih ljubimaca koji očito nisu obuhvaćeni nikakvom zaštitom podataka?

Gdje prestaju granice privatnog i javnog, i, prije svega, percipiraju li svi na isti način te podatke, odnosno osjećaj privatnosti i javnosti? Možda netko želi svoje osobne fotografije, obiteljske podijeliti s najužim krugom dragih ljudi, a drugima je sasvim normalno pokazati svaki trenutak svoga života urbi et orbi, pa i primamljujući potencijalne lopove, objavljujući da se spremaju za put, da je kućni ljubimac smješten.

A s druge strane, te iste osobe boje se hoće li u nekom mediju biti objavljeno da im je dijete sudjelovalo na nekom školskom natjecanju, ili hoće li se s biti objavljena fotografija s neke školske aktivnosti. Dakako da je u komunikaciji uvijek potreban oprez, posebice u onoj virtualnoj, i da nije preporučljivo svakome dati osobne podatke, te da će se uvijek naći netko tko će ih iskoristiti taman i u bizarne svrhe, poput promocije nekih proizvode, ali isto tako treba napomenuti da u svemu trebaju postojati zdravorazumske granice.