Gdje su nestali ljudi?

Gdje je nestao čovjek, odnosno gdje su nestali ljudi, moglo bi glasiti pitanje vezano uz činjenicu da se na razne natječaje za radna mjesta gotovo nitko više ne javlja, dok se prije nekoliko godina za svako radno mjesto javljao iznimno veliki broj ljudi.

Za neke specijalizacije u zdravstvu gotovo i da nema interesa, nitko se ne javlja, ili su tu malobrojni zainteresirani, iz brojnih ordinacija se žale da je gotovo pa nemoguće sada pronaći zamjenu za sestru, a i u staračkim domovima sve teže je pronaći osoblje. Pogledom u oglasnike, Facebook i drugo vidi se da se prilično dugo vrte neki oglasi za radna mjesta, a nije bila rijetkost da su i tijekom ljetne sezone neki ugostitelji ostajali bez kadra, ili zbog "otimanja" u režiji konkurencije, ili jer su jednostavno ljudi išli radit negdje vani te pronašli drukčija rješenja.

Ne tako davno, pričala mi je čistačica iz jedne škole, na natječaj za čistačicu javilo se 20-ak osoba, a među njima su bili i neki koji su završili za profesore ili odgojitelje. A tek koliko se ljudi javljalo na natječaje za medicinske sestre, za liječnike? Nemali broj medicinskih sestara radilo je godinama po kafićima, buticima, ili se pak prekvalificiralo kroz godine, a sada ih nema skoro ni za lijek.

Nekada je bilo u modi, koje desetljeće unazad, kod onih koji nisu namjeravali ići studirati, dobiti uredski posao, po mogućnosti državni i raditi tu do penzije uz sve beneficije. No, sada je takvih mjesta sve manje i manje, vremena su se uvelike promijenile te brojni penzići komentiraju da ne bi sada mogli raditi niti taj uredski posao, da su primjerice nekoliko godina mlađi, jer sada i u uredima nerijetko jedna osoba radi posao za dvije-tri. Uvijek kada se priča o poslovnim (ne)prilikama starije generacije uvijek govore da je nekada bilo bolje, lakše i jednostavnije u svemu.

Tehnologija je, neupitno, promijenila način rada u mnogim poslovnim domenama, negdje je smanjila i broj ljudi, a negdje reorganizirala i način posla, to svakako stoji, no svejedno svugdje ima manjak ljudi, barem onih koji se prijavljuju na natječaje za određena radna mjesta. Možda zarade nisu svugdje toliko primamljive, možda su negdje i teški uvjeti rada, možda je omjer onoga što se nudi neproporcionalan zahtjevima, sve to može stajati, no zar nije bolje imati nekakav posao nego nikakav? Ili svi žive od apartmana pa tijekom ostatka godine ne traže dodatne načine prihoda?

Smanjenju broja prijava za pojedina radna mjesta svakako pridonose i razni oglasi za primamljive zarade iz inozemstva, iako, čitajući komentare ispod tih oglasa, pojedinci otkrivaju da nigdje nije tako ružičasto i da plaću treba zaraditi nerijetko i dugotrajnim radom, kao i da sama promjena okoline, grada, države ne znači nužno sreću jer priča ima svakakvih, od iznimno pozitivnih do iznimno negativnih, kao i svugdje.