Ova špilja je predivan biser koji imamo i moramo je čuvati. To je tužno, priča Roberto Manzin iz Ronilačkog centra Hyppocampus čiji su članovi nedavno pri ronjenju u špilji na Galebovim stijenama naletjeli na - olupinu motora. Dno je bilo krcato i bloketima koje ljudi bacaju kako bi privezali svoja plovila
Otpad pod morem - Galebove stijene
Gdjegod se okreneš smeće. Problem samoinicijativnih malih deponija koji su skoro postali ne baš pohvalni identitet grada, nešto je o čemu se i dalje iščuđavamo. Ne možemo se mi čuditi i čistiti, koliko oni opet mogu bacati i zagađivati, gotovo je tragična svakodnevna poštapalica. No, nije problem samo u okolnim šumama, poljanama, problem je izgleda gdje god se zagrebe, ili preciznije, i kada se zaroni.
Turistička destinacija
Naizgled mirno i tiho more na svom dnu uzdrmano je ne baš ugodnim prizorima. Potvrdili su to članovi Ronilačkog centra Hyppocampus na Stoji koji su nedavno na jednoj od najatraktivnijih lokacija pulskog akvatorija, popularnim Galebovim stijenama, Puljanima poznatima i kao Grotte di colombo, naišli na pravi podvodni deponij. Osim sveprisutne plastike, kao i komada bloketa, na dnu prekrasne špilje koja je sve popularnija turistička lokacija naišli su na odbačeni motor. Pravi deponij na dnu mora.
- To je predivan biser koji imamo i moramo je čuvati. Mi znamo tu grotu dok je tu bila sredozemna medvjedica s kojom smo plivali i družili se, a sada se, nažalost, družimo sa škovacama. Što je tužno, priča nam Roberto Manzin koji je nedavno pri ronjenju u špilji na Galebovim stijenama naletio na, ni više ni manje, nego spomenutu olupinu motora.
Osim ogromne hrđave olupine, dno je bilo krcato bloketima koje ljudi bacaju kako bi privezali raznorazna plovila.
- Svako bacanje sidra uništava morsko dno. Mi kao klubovi i centri na širem području postavljamo bove kako bismo pomogli i time smanjili bacanje sidra, objašnjava voditelj ronilačkog centra agilnog i aktivnog u očuvanju podmorja kakvo je nekada bilo. "Ljudi trebaju shvatiti koliko je naša priroda divna, krasna, ali isto tako krhka. Stoga nas veseli nas kad imamo akcije čišćenja", objašnjava Manzin.
Krhko podmorje
Svakodnevno, nažalost svjedoči tužnoj činjenici o smanjenju životinjskog svijeta, kao i velikoj ugroženosti onoga biljnoga, o čemu govori i gotovo pa nestanak periski i posedonije koje smo do prije nekoliko godina u uvali Stoja imali čitavo polje.
- Treba dobro razmisliti kakav svijet ostavljamo budućim pokoljenjima, poručuje Manzin i apelira zajedno s kolegama iz Kluba na građane da vode brigu o okolišu na način kako vode brigu o sebi. "Na kopnu je svima sve vidljivo, a podvodni je svijet tih, miran i, nažalost, sve više uzdrman i devastiran", kaže.