Ljudi, u želji da pomognu, zapravo rade krivo. Mačke koje su počele prelaziti u grad hrane po cesti, dvorištima. Tako stvaraju hranilišta na koja dolazi sve veći broj životinja, a onda one smetaju ugostiteljima, nekim stanarima i dolazi do neželjenih situacija. Puno je bolje da, ako netko želi pomoći, donira hranu ili se javi meni i jedan dan u tjednu dođe pomoći s hranjenjem, veli Dijana Bekić iz udruge Fido
Zbog gladi, ili zato što jednostavno ne žele ostati same u brodogradilištu duhova, dio Uljanikovih mački prešao je cestu i krenuo u grad. Okupljaju se noću na Forumu, a danju na terasama ugostiteljskih objekata u centru grada. Ugostiteljima nisu pretjerano drage. Smetaju gostima, ostavljaju svoje dlake na stolicama i raznose smeće. Sve je bilo, vele nam, u redu dok je svaki restoran u Kandlerovoj imao svoju mačku koju su turisti i kuhinjsko osoblje hranili, no sada one gostima ne daju mira.
Blagonakloni gosti
- Pogledajte, na terasi ih ima desetak, kruže oko stolova, znaju čak skočiti na njih pa i ući u objekt. Zvali smo veterinare, komunalce, higijeničare... Nitko ne zna što bi s njima. Nemojte me krivo shvatiti, svi mi volimo životinje, no pitamo se što će se dogoditi iduće sezone kada ih bude još više. Jer već sada ima puno malih. I velikih, svakakvih, priča nam konobarica iz "Orfeja".
U obližnjim objektima terase su već zatvorene. Nema turista, pa nema ni mačaka.
- Gdje je hrana, tu su mačke, uvijek je bilo tako. Ima ih više, to je sigurno. Odakle su, ne znamo, veli nam jedan od konobara, dok je njegova kolegica sigurna da su to mačke upravo iz Uljanika. "Kada je propalo brodogradilište, propale su i mačke s njime", veli nam. Ističe da su turisti ovo ljeto hranili mačke i nisu imali zamjerki.
Da ih neki smatraju simpatičnima, potvrđuje nam grupa japanskih turista koja se s mačkama odlučila fotografirati za uspomenu. Blagonakloni su i neki gosti s kojima smo pričali. No i oni nam vele da su čuli da ih je Uljanik krcat. Što će se dogoditi ukoliko sve one krenu u grad, pitanje je na koje nitko nema spreman odgovor.
Tri puta tjedno, i tako već više od godine dana, Dijana Bekić iz udruge Fido obilazi gladne i napuštene Uljanikove mačke. Ponekad joj pomaže volonterka Marina. Autom, s punim gepekom hrane, gotovo dva sata obilaze mačke na 13 punktova, od Sahare do Otoka, duž sablasno praznih uljanikovih hala. Mic, mic, mic..., poziva Dijana, a mačke joj trče ususret čim čuju automobil. Većina ih je nekada bila nečija ili barem svačija. Radnici su ih hranili, skrbili se o njima. No, otkako nema radnika, one nemaju "svoje ljude", samo Dijanu. Ne mogu, poput uljanikovaca, u Italiju ili Irsku. Ostaje im samo da pređu cestu - do Foruma ili prema bulevaru.