Grad koji prema više parametara svrstavaju među top deset najuspješnijih, primjenom Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave početkom ove godine ponovno je dospio na vrh ljestvice. Ali ovoga puta u konkurenciji najvećih proračunskih gubitnika, i to kao treći grad u Hrvatskoj i prvi u Istri. U zadnjih pet godina, prvenstveno zbog raznih zakonskih izmjena koje se tiču financiranja, gradski je proračun, kako to često ističe čelni čovjek grada, doslovno izmasakriran, te je izgubio više od 60 posto sredstava od poreznih prihoda. Iznos je to od 16 milijuna kuna na godišnjoj razini.

S druge strane, oporbenim rječnikom rečeno, u najboljim proračunskim godinama kada je grad imao brdsko-planinski status, stvoren je "Rolls-Royce" koji će sada biti teško servisirati, pogotovo ako se želi zadržati dosadašnji standard usluga građanima. Prvenstveno se tu radi o proračunskom sufinanciranju boravka djece u dječjem vrtiću, programa produženog boravka u osnovnoj školi i sufinanciranju boravka korisnika Doma za starije.

Upravo s takvom proračunskom slikom, stjecajem okolnosti poklopila se najava štrajka zaposlenih u gradskim ustanovama, vrtiću, Domu za starije i vatrogascima. Njima je prekipjelo, pa su nakon tri godine bezuspješnih pregovora oko poboljšanja materijalnog položaja donijeli odluku o pokretanju postupka za štrajk. Sindikalnom akcijom kojom se traži povrat osnovice za obračun plaća na nivo iz 2008. godine, prije nego što je umanjena za šest posto, obuhvaćeno je 112 radnika, s time da u gradskoj upravi odluka o pokretanju postupka za štrajk za sada nije donesena.

U demokratskom sustavu štrajk je legitiman oblik borbe za materijalna prava radnika, no radi se o potezu koji je postavio najmanje dva presedana. Nezabilježeno je u istarskim okvirima da u štrajk idu gotovo sve javne ustanove u gradu, a moguće i zaposlenici gradske uprave, koji time dolaze u poziciju da u borbi za svoja prava štrajkaju protiv aktualne vlasti. S druge strane, ovo je vjerojatno prvi slučaj na državnom nivou da sindikat traži povećanje plaće gradonačelnika da bi se lančano mogle povećati plaće nižeg ranga.

Obje strane za sada su zauzele čvrste pregovaračke pozicije. Sindikalna je stava su da nakon devet godina umanjenja plaća svi radnici dovoljno doprinijeli rasterećenju gradske blagajne te da su zaslužili da im se plaće vrate prijašnju razinu. Gradonačelnik pak smatra da to trenutno nije moguće bez da se posegne za izrazitim rezovima, primjerice prepolove dosadašnje dotacije udrugama, poticaji za razvoj gospodarstva i poljoprivrede, stipendije ili socijalne pomoći.

Hoće li i koja strana uvažiti argumente suprotne, vidjet će se vrlo brzo, jer je već za idući tjedan najavljeno mirenje, pa prosvjedni skup. Tek treba vidjeti hoće li do prosinačkog štrajka doista i doći.

Povezane vijesti

• OLUJA JE MOJA, VAŠA I NAŠA PRIČA OLUJA ZAUVIJEK I U SRCU!
• Rekordi komunalnog (ne)reda
• Vapimo za napretkom, a istovremeno se protiv njega borimo