HIGIJENA
DOK PULJANI GOMILAJU TOALETNI PAPIR, NJIHOVI PRETHODNICI U NUŽDI SU BILI VRLO KREATIVNI: Rimljani su brisali stražnjicu morskom spužvom, a kroz povijest koristili su se krpe, lišće i oblutci
Latrina na lokalitetu antičke Ostije
Rimljani su imali javne zahode, latrine. U njima su se nalazile kamene klupe koje su imale dvije rupe, jednu za obavljanje nužde, a druga je služila da se kroz nju provuče tersorium, štap s morskom spužvom na vrhu, kojom se brisala stražnjica. Arheolog Anton Gnirs ubicirao je jednu takvu latrinu u sjeveroistočnom dijelu Foruma
Nekoliko tjedana nakon proglašenja epidemije Covida 19 i u Hrvatskoj, čini se da je pomama za određenim artiklima, poput brašna, kvasca i toaletnog papira, ponešto posustala. Dva su razloga: em su zalihe nadopunjene, em u dućane stižu nove količine cijenjenih proizvoda, pa se tako ovih dana u Puli čak može pronaći kvasac po predkriznoj cijeni od nekoliko kuna. Toaletnog papira u dućanima ima toliko da njime možete ispuniti sve prostorije stana, uroniti u njih i pretvoriti ih u udoban madrac.
No, dok je s jedne strane posve razumljivo da ljudi u neizvjesnim situacijama gomilaju zalihe osnovnih proizvoda, poput brašna i kvasca jer im je to nužno za život, jagma za toaletnim papirom potaknula je širu raspravu, pa čak i psihijatrijsku analizu takvog ponašanja. Mekani papir, povijesno gledano, upotrebljava se tek kraće vrijeme, od druge polovice 19. stoljeća, pa je tim zanimljivije proučiti čime su se ljudi brisali kroz povijest.
Štap s morskom spužvom
Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre (AMI) i stručnjaci te ustanove iznijeli su nam zanimljive podatke o tome kako su nuždu obavljali stari Rimljani. Oni su koristili javne zahode, latrine. U njima su se nalazile kamene klupe koje su imale dvije rupe, jednu za obavljanje nužde, a druga je služila da se kroz nju provuče tersorium, štap s morskom spužvom na vrhu, kojom se brisala stražnjica. Poslije svake upotrebe tersorium bi se očistio u tekućoj vodi, ukoliko bi je bilo, ili bi se "dezinficirala" u kanti sa slanom vodom ili vodom s octom. Spužva je, dakle, bila višekratna, a zahod nije bio pregrađen, tako da se u njemu moglo čavrljati, kao u sauni. Nakon nužde sadržaj se ispirao vrčem vode, a na sredini prostorije nalazila se posuda s vodom, gdje su se prale ruke.
Rimljani su često upotrebljavali i kružne ili ovalne keramičke fragmente, pessoe. Prilikom istraživanja grčkih i rimskih latrina pronađeno je puno keramičkih komada, obrađenih, glatkih rubova, koji su korišteni za brisanje nakon nužde. Postoji i slikani prikaz na jednoj grčkoj posudi iz 6. stoljeća pr. Kr, pronađenoj u Orvietu, koja se čuva u Muzeju lijepih umjetnosti u Bostonu, koja prikazuje čovjeka u polučučnju s podignutom odjećom. On održava ravnotežu pridržavajući se za štap desnom rukom, a lijevom briše stražnjicu pessosom.
Latrine u Nezakciju i Dragoneri
Javni antički toaleti vjerojatno su postojali i u Puli. Naime, arheologinja Alka Starac u članku o Forumu navodi da je još u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije arheolog Anton Gnirs u sjeveroistočnom dijelu trga ubicirao ostatke privatne kuće s latrinom koja je možda bila namijenjena javnoj upotrebi. Neki stručnjaci AMI-ja smatraju da bi trebalo pratiti antičke kloake u amfiteatru i po Puli, počevši od gradskih vrata, da bi na počecima kloaka pronašli latrine. Komšo navodi da su latrine ubicirane i kod muških termi u Nezakciju kod Valture, te na području Dragonere, unutar antičkog i kasnoantičkog stambeno - gospodarskog kompleksa.
S arheološke strane, javni zahodi su zanimljivi jer je dosta sitnica upadalo u odvod i bivalo sačuvano: od novca do raznih predmeta. Moguće je i analizirati prehranu tadašnjih ljudi koji su zbog loše higijene također patili od crijevnih parazita, zbog čega im je i životni vijek bio skraćen.
Sanela Toša Ljubičić, nastavnica povijesti u OŠ Darda, u svojoj digitalnoj knjizi "Nepoznata povijest" navodi da su mnogi javni rimski toaleti znali eksplodirati zbog nakupljenog metana, a znali su se dogoditi i ugrizi štakora u nezgodna mjesta.
Tko će kralju brisati stražnjicu
"Boravak u zahodu znao je biti smrtonosan, pa su Rimljani imali božicu kanalizacije Kloacinu. Postali su poznati po prekrasnim akvaduktima, veličanstvenim termama, naprednom kanalizacijskom sustavu. No, voda u termama nije se mijenjala, a pitka i otpadna voda često su završavale na istom mjestu. Sada vam je jasno zašto su im crijeva bile pune parazita", navodi Toša Ljubičić.
U AMI-ju pretpostavljaju da su ljudi i u srednjem vijeku nastavljali upotrebljavati očuvane antičke latrine ili zahode izgrađene poput njih. Toša Ljubičić navodi da su bogataši ispod svojih kreveta u dvorcima držali noćne posude koje su se praznile preko prozora. Neki dvorci imali su takozvanu garderobu u kojoj je bio zahod s otvorom prema dolje, te bi izmet završavao s vanjske strane dvorca u ribnjaku ili septičkoj jami. Smrad u garderobama bio je užasan pa su ljudi tamo držali svoju odjeću da je moljci ne bi pojeli. "Jedan od najcjenjenijih položaja oko kralja bio je čuvar stolice. Ta osoba bi se brinula da kralju obriše stražnjicu pamučnom krpom ili vunom. Ovaj položaj je bio iznimno cijenjen jer ste bili s kraljem u njegovim najintimnijim trenucima pa su se plemići međusobno natjecali tko će kralju brisati stražnjicu", navodi Toša Ljubičić.
Rekonstruiran srednjovjekovni zahod postoji i u kaštelu Posert kod Cerovlja, a jedan se nalazi i u pazinskom Kaštelu.
Sirotinja, međutim, nije imala ni noćnih posuda niti se koristila javnim zahodom, pa je tu fiziološku potrebu obavljala u prirodi, a relativno donedavno u nas i u poljskim zahodima. U brisanju su bili vrlo kreativni pa su koristili sve do čega se moglo doći i što je bilo podatno, od širokog lišća, oblutaka, pa do starih krpa i novinskog papira, ukoliko u blizini ne bi bila kakva rijeka ili more.
Psihijatar Tomislav Peharda o zahodskim zalihama: Virus nas je kontaminirao, papir nas štiti od prljavosti
Manično kupovanje toaletnog papira pulski psihijatar Tomislav Peharda obrazlaže pandemičnim širenjem virusa i načinom njegove medijske prezentacije koji stvara, realno i fantazijski, sliku o nečem opasnom.
- Virus ne pogađa samo naše zdravlje, već se brzo i nekontrolirano širi i zahvaća sve pore našeg svakodnevnog života. Naš život više nije isti, mijenja se znakovito. Životni ritam i navike ponašanja postaju nesigurni, dok se trenutno ne može naslutiti ništa novo, sigurno i stabilno. U takvim turbulentnim periodima određen objekt ili artikl može postati nositelj puno drugih značenja, složenijih nego što on sam prezentira. To se desilo s toaletnim papirom koji simbolizira puno više od svojih uobičajenih asocijacija.
Poput glumca u predstavi imamo dojam da se nalazimo u pauzi između činova, što neminovno stvara regresivnost, vraćanje na ranije obrasce ponašanja i ovisnost o drugima. Psihoanalitičar Donald Winnicott govori o uspostavi prijelaznog objekta, kao poveznice između našeg unutarnjeg svijeta fantazije i očekivanja (naš svijet prije pandemije) i vanjskog svijeta objekata i osoba (sadašnje neodređeno stanje), objašnjava Peharda.
Takvi trenuci, po njemu, stvaraju prirodnu napetost i strah, a kada percepcija ugroze postaje realna opasnost za život, strah postaje nekontroliran, inducirajući i iracionalan.
- Upravo ekscesna kupovina određenog i posebno odabranog artikla, toaletnog papira, predstavlja jedan oblik ventiliranja takvih preplavljujućih nesvjesnih emocija, a skupljanje njegovih zaliha osjećaj sigurnosti. To predstavlja svojevrstan pokušaj kontroliranja situacije. Tim više što je proces globalan, a time podložan iracionalnom utjecaju ponašanja drugih. Kupujemo ga jer i drugi kupuju, nesvjesno, inducirani kupnjom drugih, neovisno o njegovoj praktičnoj namjeni. Želimo ga imati pored jer - ako zarazu koronavirusom gledamo šire, kao kontaminaciju našeg prethodnog normalnog življenja - onda toaletni papir predstavlja simboličnu zaštitu od prljavosti, objašnjava Peharda.
Navodi da gomilanje nije vezano uz kliničku sliku bolesti (bolesnici nemaju značajne znakove probavnih smetnji), a ni sam toaletni papir nije vitalan prehrambeni artikl važan za uskladištenje, što je bila značajka prethodnih pandemija.
Činjenica jest da se objekt u obliku toaletnog papira izdvojio kao nešto posebno i tako postao jedan složen simbol pandemije. Postaje nositelj više značenja, vidljivih i psihološki važnih, ali i dubljih nevidljivih sadržaja, iskonskih vitalnih potreba i općih životnih vrijednosti. Stoga možemo reći da, pored psiholoških interpretacija, on može predstavljati oblik prijelaznog objekta, a kao višeznačni simbol sadržava mješavinu stvarnog i željenog, sigurnog i nesigurnog, smještajući se između svijeta koje je bio prije pandemije i svijeta koji će nastupiti. Upravo u takvoj široj slici možemo jasnije iščitati njegovu višeslojnost značenja, koja nas danas planetarno zahvaća, gdje vrh te sante leda predstavlja upravo mahnito simbolično kupovanje i skladištenje toaletnog papira, zaključuje Peharda.
Izmet kao lijek
Sanela Toša Ljubičić u svojoj digitalnoj knjizi "Nepoznata povijest" navodi da se izmet još od antičkih vremena upotrebljavao kao lijek. "Stari Egipćani su izmet krokodila, noja, svinje i zmije utrljavali u svoje rane. Prvo su ga osušili, pomiješali s različitim biljkama, samljeli te napravili prašak. Ovakav lijek koristili su Grci i Rimljani, a zabilježena je i upotreba izmeta i u srednjem vijeku. U 15. stoljeću njime su liječili kataraktu. Svinjskim izmetom liječili su sifilis i pčelinji ubod, a vrapčjim zubobolju, navodi autorica.
Zanimljivo je da najskuplja kava na svijetu Kopi Luwak nastaje od zrna koja prethodno probavi cibetka! Zrna se očiste od izmeta i - eto kave čija šalica stoji 500 kuna.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
