LJETNA ŠKOLA HRVATSKOG JEZIKA U PULI
Djeca iz austrijskog Gradišća učila jezik domovine
Kao što je problem u drugim regijama izvan Hrvatske gdje žive Hrvati, primjerice u talijanskom Moliseu, tako se i u Gradišću sve manje govori gradišćanski hrvatski jezik * Ovoga puta u Pulu je došlo 18-ero djece, a prijepodne bi se uglavnom održavala predavanja ili radionice na kojima su se djeca bavila jezikom, izrađivali plakate, vježbali nove riječi
Polaznici škole ispred Arene
U organizaciji Hrvatskog kulturnog društva u Gradišću u Puli je prošlog tjedna održana ljetna škola za djecu od 12 do 16 godina iz austrijskog Gradišća u kojem žive Hrvati. Osam godina dolaze u Pulu na ovu školu i djeci nude tečaj hrvatskog standardnog jezika i hrvatskog jezika koji se govori u Gradišću. Ovim tečajem željeli su učvrstiti hrvatski duh u mladima i pokazati im kako je lijepo njihovoj staroj domovini. Projekt je organiziran u suradnji s pulskom podružnicom Matice hrvatskih iseljenika i Sveučilištem Jurja Dobrile.
Ovoga puta u Pulu je došlo 18-ero djece, a prijepodne bi se uglavnom održavala predavanja ili radionice na kojima su se djeca bavila jezikom, izrađivali plakate, vježbali nove riječi itd. Poslijepodneva su bila rezervirana za odlazak plažu, kupanje i razonodu. Imali su i vođenje kroz grad kroz koja su djeca dobila priliku da upoznaju Pulu, ali zacijelo su im najzanimljivije bile gladijatorske igre u Areni. Jedno prijepodne proveli su na Brijunima jer, kako kaže voditelj ljetne škole Dominik Tallian, u Hrvatskoj ima puno toga za vidjeti, a ovo je bila prilika da im se pokaže jedan mali dio. Navečer su imali slobodno, mogli su otići u grad, kupovati ili otići na piće.
Pula kao Beč
- Pula nam se sviđa jer je slična Beču, zbog austrijskih zgrada. Ugodno nam je jer je studentski dom na dobrom mjestu pa smo brzo u gradu, blizu autobusne stanice pa možemo brzo stići do plaže ili otići na izlet. Djeca mogu otići u grad po nešto što im treba, to je jako ugodno. Ljudi su jako dragi, u studentskom domu su nas upoznali svih ovih godina tako da smo se prilagodili jedni drugima tako da je suradnja izvrsna, kaže Tallian.
Na Fakultetu ekonomije i turizma polaznicima škole jučer su podijeljene povelje odnosno potvrde za sudjelovanje. Tečaj standardnog hrvatskog jezika vodila je Matea Glavinić, a tečaj gradišćanskog hrvatskog Roswitha Staudinger. Tallian se zahvalio organizatorima, djeci, profesoricama i svima koji su ih podržali, a u ime Sveučilišta Jurja Dobrile pozdravila ih je glavna tajnica Vesna Mijatović. Bila je to prilika da svi polaznici još jednom zapjevaju i jednu pjesmu na hrvatskom koju su cijeli tjedan pjevali te su polaznici tečaja recitirali i jednu poeziju u kojoj se nabrajaju mjesta u Istri. Tallian se zahvalio i pulskoj podružnici Matice hrvatskih iseljenika s kojom se u budućnosti planira nastavak suradnje.
Tallian kaže i kako njemu nije teško služiti se standardnim hrvatskim jezikom budući da se ima prijatelja iz Dalmacije kojeg dugo poznaje, a učio ga je i u gimnaziji.
- Za mene to nije problem, ali često primjećujem da neki gradišćanski Hrvati često imaju probleme, jer su u standardnom hrvatskom jeziku ipak druge riječi i drukčija je gramatika, ali se ipak kako-tako snađemo. Znači, nismo skroz stranci jer se ipak malo razumijemo, kaže Tallian.
Jezik koji izumire
Kao što je problem u drugim regijama izvan Hrvatske gdje žive Hrvati, primjerice u talijanskom Moliseu, tako se i u Gradišću sve manje govori gradišćanski hrvatski jezik. Ipak, Tallian oprezno primjećuje da u zadnje vrijeme ipak ima nešto više interesa. To možda jest razlog za malo optimizma temeljenim na tome da se to izumiranje jezika usporava, no Tallian se boji će jezik gradišćanskih Hrvata na kraju izumrijeti.
Pored ovih tečaja Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću organizira i tečajeve jezika za odrasle. Objavljuju i tjedne novine na gradišćansko hrvatskom kao i časopis koji izlazi 4 puta godišnje. Objavljuju i knjige za djecu i mlade a do djece pokušavaju doći i putem YouTube kanala na kojem objavljuju rime i pjesmice. Nažalost, unatoč svemu, taj se jezik jako malo koristi.
Hrvatsko kulturno društvo nije jedino takvo društvo koje okuplja Hrvate u Austriji, ali je po broju članova najveće pa iz ureda u Beču dobiva novac. Zbog toga moraju dokazati da nešto rade za otprilike 4 tisuće ljudi koje okupljaju u svojoj udruzi, od ukupno 15 tisuća gradišćanskih Hrvata koliko ih tamo živi. Rezultat je da na području Gradišća imaju dvojezične njemačko-hrvatske natpise u selima, na putokazima i na školama, javnim zgradama, no suradnja ipak ovisi o tome tko sjedi u vlasti na državnoj razini.
"HRVATSKA 'IZ ONE BANE MORA'" - predavanje Francesce Sammartino o hrvatskoj zajednici na jugu Italije: NAJBITNIJI ZA ODREĐENJE IDENTITETA MOLIŠKIH HRVATA JE JEZIK
Kako danas žive moliški Hrvati, kako održavaju svoje običaje i kakva im je budućnost u predavanju pod nazivom "Hrvatska 'iz one bane mora': jezik, kultura i identitet moliškohrvatske manjine" nedavno je održala talijansko-hrvatska lingvistica rodom iz Mundimitra iz Molisea Francesca Sammartino koja radi kao asistentica na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ona je predavanje održala na Filozofskom fakultetu u Puli u Dvorani Slavka Zlatića, u suradnji s Filozofskim fakultetom u Puli te u Pazinskom kolegiju – Klasičnoj gimnaziji s radionicom za učenike Kolegija. Predavanje u Pazinu je održano u okviru projekta Hrvatsko srce koji se provodi u Kolegiju.
Bila je to prilika da se studenti pulskog fakulteta upoznaju s prošlošću i sadašnjošću ove zajednice koju talijanski ustav, kao i sve ostale, ne definira kao nacionalnu, već kao jezičnu manjinu koja kao takva uživa puno prava i sloboda.
U talijanskom Moliseu, na jugu između Napulja i Pescare, Hrvati obitavaju već 500-tinjak godina i govore da dolaze "iz one bane mora" nakon što su pobjegli pred prodorom Osmanlija te su u Italiji bili jako dobro prihvaćeni i danas je to najmanja priznata jezična manjina u Italiji gdje se čuva štokavsko-ikavski govor. Nažalost, nisu čuvali podatke o svojem podrijetlu pa čak niti oni sami ne kažu da govore hrvatski nego "na našem", a prema jednoj od teorija dolaze iz područja južno od rijeke Cetine. Talijani ih zovu Škavuni što se odnosi na Dalmatince, ali to ima i pogrdni prizvuk.
- Ima teorija da dolazimo iz Istre, ali uvriježena je teza da dolazimo južno od Cetine iz podbiokovsko-neretvanskog područja, pojasnila je Sammartino.
Danas ima svega 4 mjesta na području Molisea gdje se čuva ovaj specifičan govor, a iz snimljenih primjera koje je Sammartino demonstrirala vidi se da ga nije baš ni tako lako razumjeti.
Prvi dokumenti o prisutnosti Hrvata na ovom području datiraju iz 1508. i 1538. Četiri stoljeća moliški Hrvati nisu imali nikakve veze, nikakve korespondencije s Hrvatima u domovini, bili su "nevidljivi", da bi se od sredine 19. stoljeća istraživači počeli sve više zanimati za ovu zajednicu. Prvi koji se sustavno počeo baviti moliškim Hrvatima je poznati slavist Milan Rešetar koji je 1911. objavio monografiju. Identitet je održavan običajima koji su zadržani iz Hrvatske. Najbitniji za određenje njihovog identiteta je jezik, ističe Sammartino. Po njemu se zajednica moliških Hrvata održala i po njemu se oni prepoznaju, a jezik je bio i osnovna smjernica za utvrđivanje njihova podrijetla.
Noviji podaci koje je iznijela Sammartino govore da se broj govornika na ovom području smanjuje i danas ih je tek oko 1600 na što utječu veliko iseljavanje i premali natalitet. U školama se hrvatski jezik uči kao drugi jezik u okviru redovne nastave, no kako nema djece škole se zatvaraju. Ipak, da se jezik i kultura moliških Hrvata se i dalje održavaju pokazuje i podcast Čujemo se (cujemose.it) koji su pokrenuli mladi entuzijasti. Mladi iz Molisea osnovali su i folklornu grupu KroaTarantata čije se pjesme može preslušati i na YouTubeu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
