Doista je teško tu shvatiti što je čije vlasništvo. Puno je parcela u vlasništvu Grada, ali ima i onih koje su privatne, valjda još iz doba Italije kada su tu bile zgrade koje su srušene u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu. I ta ograđena parcela, na kojoj navodno netko ilegalno naplaćuje parkiranje, upisana je u zemljišnoj knjizi kao ruševina

Divlji zapad, jedine su riječi koje nam padaju na pamet za dio usred centra grada gdje vrijede sasvim drugi zakoni, oni nepisani, ulični. Ne zna se tu tko pije, a tko plaća. A nalazimo se u Vicolo della Bissa, prolazu između Maksimijanove ulice i Parka grada Graza, na nekoliko koraka od Zavoda za zapošljavanje, u blizini mozaika Kažnjavanje Dirke, jedne od najvrednijih pulskih umjetnina do koje bi trebala voditi turistička signalizacija skrivena u hladovini podivljalih biljki. Rupe na neasfaltiranom dijelu koji glumi parkiralište, okolne zgrade pune ožiljaka nebrige, krovovi koji nestaju pod težinom vremena i usred toga - ograđena parcela lancima, stupićima i lokotima. Svakodnevno su na toj parceli parkirana ista dva automobila. Ljeti bude i vozila stranih registarskih oznaka. Navodno na njoj, kako nam je dojavio jedan ogorčeni čitatelj, netko ilegalno naplaćuje parkiranje. No, do potvrde takve informacije nismo uspjeli doći.

Nadležna inspekcija

Uokolo je besplatno parkiranje, barem na tom neasfaltiranom dijelu. Upućeni nam kažu da je potrebno doći u šest i pol ujutro da bi se pronašlo parkirno mjesto bez naplate. U Gradu se od svega ograđuju, poručuju da je parcela s lancima privatna, a da se kažnjavanjem eventualno ilegalne naplate parkiranja ne bave oni, nego inspekcijske službe.

Doista je teško tu shvatiti što je čije vlasništvo. Puno je parcela u vlasništvu Grada, ali ima i onih koje su privatne, valjda još iz doba Italije kada su tu bile zgrade koje su srušene u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu. I ta ograđena parcela, koliko smo uspjeli iščitati, upisana je u zemljišnoj knjizi kao ruševina, a stanoviti Mario Godina kao vlasnik. Slučajno smo naletjeli i na pročelnika Giordana Škuflića, koji nam je u prolazu potvrdio da tu postoje imovinsko-pravni problemi koji se rješavaju.

Iz Grada je, pak, došao službeni i birokratskiji odgovor. "Radi se o području na kojemu su prisutni određeni zastarjeli upisi u zemljišnoj knjizi, a čije je rješavanje u tijeku. Po prikupljanju odgovarajuće dokumentacije bit će moguće utvrditi radi li se o ošasnoj ili optantskoj imovini. Ovi postupci pokreću se upravo radi imovinsko-pravnog uređenja područja, s ciljem njegova privođenja prostorno-planskoj namjeni, koje uključuje i komunalno opremanje".

Dragan, odnosno Saša, kako kaže da ga prijatelji zovu, u blizini ima privatnu radnju i upoznat je sa svim problemima ovog, mogli bismo ga komotno nazvati - pulskog geta. On kaže da je vlasnik nekome tu svoju parcelu dao u najam. Ne vidi ništa sporno u naplaćivanju parkiranja, jer je po njemu to privatno zemljište, a s njime vlasnik može raditi što ga je volja. Ono što Sašu više brine je sve drugo uokolo, zgrade koje se raspadaju, parcele za koje se ne zna čije su. Slaže se da u ovom dijelu grada vlada potpuni kaos. Jedna zgrada izgleda kao da je izrasla u nekom problematičnom predgrađu Napolija, na drugoj je dimnjak pun čađavih rupa, trećoj je krov ulegnut kao da je Veli Jože danima sjedio na njemu. (Napisao i snimio Bojan ŽIŽOVIĆ)