Piše Dubravko GRAKALIĆ
Debeljak (ni)je Končar
U narednih nekoliko dana trebalo bi se pokazati ima li razlike između Tomislava Debeljaka, aktualnog strateškog partnera Uljanik Grupe i Danka Končara, nekadašnjeg partnera čija se „strateška” funkcija također mjesecima isticala po medijima. Rok za dokazivanje strateškog partnerstva – koje se jedino može mjeriti financijskom snagom da se uđe u rizičan posao spašavanja brodogradilišta – zadao je ministar gospodarstva Darko Horvat skromnim zaključkom da se do kraja tjedna jednostavno može vidjeti postoji li novac kojeg je DIV grupa spremna dati za Uljanik. Iz ministrovih riječi jasno proizlazi da su dovoljna i čvrsta bankovna jamstva da će Tomislav Debeljak isplatiti svoju polovicu partnerstva, kako bi država novcem poreznih obveznika ispunila svoj dio pogodbe.
Posljednji izračuni pokazuju kako je ukupno potrebno 600 milijuna kuna za deblokadu računa, izlazak iz stečajne perspektive i nastavak proizvodnje. U međuvremenu, i riječki 3. maj i pulski Uljanik dobivaju nove ovrhe sa svih strana. Država i javna poduzeća, poput HEP-a, ne žele ostati bez pokušaja da iz stečajne mase naplate svoje milijune koje im duguju brodogradilišta – jer kraj je blizu ne pokaže li strateški partner dovoljno duboku lisnicu za podmirenje financijskih dubioza.
Može li DIV grupa biti financijski spremnija od Kermas energije – pitanje je svih pitanja. Debeljak je u mnoštvu izjava poručivao kako neće plaćati stare dugove – on bi preuzeo „pola Pule” i dobar dio Rijeke besplatno i onda pokrenuo vlastitu proizvodnju u suradnji s talijanskim državnim brodogradilištem Fincantierijem. Nije jasno što bi proizvodio – dijelove za brodove, morske brane, jedrenjake ili specijalne brodove kakve je do danas radio Uljanik. Poznavatelji prilika tvrde kako je Brodosplit u pet godina proizveo samo jedan brod, a drugo su bili poslovi raznih namjena.
Za razliku od Danka Končara koji je strateški partner postao s idejom da u tvorničkom krugu Uljanika napravi marinu i servis za jahte te da se dio pulskog zaljeva iz stjecišta teške industrije pretvori u turističko-stambeni resort, Debeljak najavljuje samo poslove vezane uz brodogradnju. Detalji tog plana nisu poznati, ali nadzorni odbor i uprava Uljanika vjerojatno su zadovoljniji Debeljakovom ponudom. Zato je, napokon, i izabran, iako nije pokazao dobru volju da ponešto uplati u znak sklopljenog posla. Končar je, na početku krize, ipak uplatio 96 milijuna kuna za plaće. K tome je svoje druge projekte, poput marine na Sv. Katarini, raskošno prezentirao stanovnicima Pule i drugima.
Ipak, ni Končar nije htio na sebe preuzeti golemi financijski teret Uljanika iako je vjerojatno, s obzirom na međunarodnu reputaciju, financijski znatno stabilniji od Debeljaka kojem će se za nekoliko dana, po najavi ministra Horvata, upaliti lampica na semaforu partnerstva s pulskim brodogradilištem. Zasvijetli li crveno, Uljanik ide u stečaj, a Debeljak u zaborav.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
