Škifo je ča delaju. Ako će delat hotel di je Arsenal, neka delaju. Gosti mogu gledati kako se grade brodovi. Samo ne znan kako će spati, govori uljanikovac Doriano Šain jednim laktom naslonjen na šank. Uprava, dodaje, nije radila poslove kako treba

Na zelenom merkatu u nedjelju radi tek pokoji štand s povrćem. U podnožju zgrade gradske tržnice, u ribarnici i mesnicama gotovo nikoga. Grad je pust. No, tek što se popnete stepenicama na kat, trgovačko srce grada postaje poprište živopisnih, aktualnih diskusija. Debatni klubovi, iako neformalni, tamo dišu punim plućima.

Sport, promet, vrijeme, ekonomija, berba ulika. Tu i tamo neki vic. I Uljanik. O brodogradilištu svatko ima mišljenje, komentar. Ništa čudno, većina gostiju ili radi u Uljaniku ili su tamo proveli dugogodišnji radni vijek i sad su u mirovini. Mjesto je to gdje se na šanku vrše programi restrukturiranja, diversifikacije i gdje se zadnjih dana raspravlja o prenamijeni prostora Arsenala u komercijalne i turističke sadržaje.

Jaroslav Oliva nedjeljom ujutro ne preskače svoj ritual. S prijateljem Gianfrancom Kresinom na merkatu u Puli, uz kafe u "Sereneti", obavezno izmjeni sve friške novosti. Dođe pripremljen. U šest ujutro, govori nam, već otvara poštanski sandučić. Tamo ga čekaju dnevne novine. Prođe ih uzduž i poprijeko. Inače bi mu se moglo dogoditi da netko zna nešto što je njemu promaklo. A to mu, ipak, priznaje nam, ne priliči.

- Ma, da vam pravo kažem, uništit će Arsenal. Hotel i turizam kod brodogradilišta? Nema šanse da to opstane. Iako, ja se nadam da hoće. Cijeli sam svoj životni vijek proveo u Uljaniku, priča nam Oliva.

- Vlast je pokrala sve, dobacuje njegov prijatelj Giancarlo Kresina. Nekad je, dodaje, bilo radničkih vijeća, moglo se nešto reći. Danas su, govori nam Giancarlo, radnici robovi.

Već je skoro 10 sati. Oblaci prijete još jednim pljuskom. Ali tržnica se pomalo puni. Barske stolice su već odavno zauzete. Žamor je sve jači. Žustra rasprava odvija se u svakom kutku. Udara se i po nogometu. Istra je dan ranije izgubila utakmicu u Koprivnici. Lakše je uzgojiti bukovače nego šampinjone, savjetuju jedan šjor svog prijatelja. A bunkeri na Bulevaru, tvrdi vremešni gospodin s francuskom beretkom na glavi dok ispija bevandu, nisu državni nego Uljanikovi. (Chiara BILIĆ)

Povezane vijesti

• Šparuge - stigle su prve proljetne delicije, a cijena?
• Kulen i jagode na merkatu
• Putovanje u prošlost pulske tržnice kroz objektiv sve do 1903. godine