Feijoa, kineska murva, indijanska banana samo su dio čudnovatog voćnog carstva Fabija Flega, mladog ekonomista koji ove neobične vrste voćaka uzgaja u samom srcu Pule, na Marsovom polju. Naravno, nismo odoljeli izazovu da i sami pogledamo kako ovo voće neobičnog imena i izgleda raste, ali i kakav okus ima. Fabio se, doznajemo, uzgojem "čudnog voća" počeo baviti prije šest, sedam godina i to prvenstveno radi radoznalosti. 

- Jako volim jesti voće i dosadili su mi klasični okusi, dojadile su mi kruške, jabuke i banane, pa čak i jagode i mandarine. I tako sam, u pauzama od studiranja ekonomije, počeo čitati o voću koje je nama na ovom području još uvijek nepoznato, ali uspijeva i u subtropskom području, priča nam Fabio. Dodaje da je najviše pratio talijanske forume nadajući se da će ono što uspijeva kod Talijana rasti i kod nas u Istri, odnosno u njegovu velikom vrtu iza obiteljske kuće.

Prvo je nabavio čudnovate feijoe čija stabalca izdaleka podsjećaju na maslinu, zatim sadnice kineske murve, pa indijske banane. Danas ima 40-ak feijoa, 17 banana, a brine se i o zasađenim maslinama, vanilij pomikakima, brojnim žižulama, mandarinama, raznim vrstama nara, nešpuli….

- Prve sam sadnice kineske murve naručio iz Osijeka, no kasnije sam eksperimentirao s drugim sadnicama i sortama koje sam naručivao većinom iz Nizozemske, Belgije te Francuske i Italije, veli nam pokazujući da mnoge, poput kineskih murvi, vrlo brzo rastu te s četiri godine već dobro rode. Feijoe, koje su posađene prije šest godina, puno sporije rastu, ali su već ove godine njihove grane bile toliko pune plodova da ih je morao poduprijeti. Ove će godine s njih pobrati gotovo 200 kilograma voća.

I dok stabalca murve, koja je listopadna, već polako gube lišće i otkrivaju pokoji zaostali crveni plod (čiji je okus kao obična murva, ali je tvrđi i kompaktniji), oko stabalca feijoe na tlu, skriveni u travi, proviruju otpali zeleni plodovi.

- Da, upravo takvi trebaju i biti, pojašnjava nam Fabio dodajući da se ovaj plod jede zelen, kada je na dodir dovoljno mekan, iako u rodnom Urugvaju i Paragvaju dostiže žućkastu boju. Dovoljno ih je pokupiti s tla i pojesti, a ako su još tvrdi, pričekati koji dan da omekšaju jer su tada slađi, veli Fabio napominjući da se jesti mogu i mesnati cvjetovi ove biljke, a od listova se pravi ukusan čaj.

Na pitanje kakvog je okusa ovo voće, veli da to ovisi o onome tko ga proba, a da ga ljudi najčešće uspoređuju s bananom s primjesama jagoda, ananasa, kivija…, dok teksturom podsjeća na zrelu krušku. Na kasnijoj je degustaciji fotoreporter Dejan u voću primijetio i natruha badema, dok ga je kora, koja je također jestiva, podsjećala na mentu. Meni je osobno voće bilo doista fino, no njegov mi je gušt teško opisati riječima: voćno, osvježavajuće i posve neobično, novo.

Povezane vijesti

• Rujan je mjesec za ukusne zimnice
• Prioritet je dovršetak Ipsilona i zaštita izvornosti ulja
• PGŽ i Istarska županija za La voce po 300 tisuća kuna