Ispred vjerojatno najskupljeg izloga na pulskim Giardinima okupljaju se mahom penzići. Nije to obična autobusna stanica. Mjesto je to za susrete, dogovore, pretresanje raznih tema. Od vremena, preko bolesti do dnevno-političke situacije. Odlazi se s ovoga mjesta iz centra grada do bolnice po dugoočekivane terapije i bolničke preglede, do Kaštanjera, ali i do Šijane, do trgovačkih centara, pa sve do udaljenijih mjesta poput Šikića i Jadreški, no tek povremeno, na preskokce.

Osluškujem ih. Bolje reći prisluškujem. "Naslijedila sam mirovinu od supruga. Tisuću i pol kuna. Kada platim režije i lijekove ne ostane mi niti kuna. Da nemam djece, umrla bih od gladi. Da ja ukradem štrucu kruha, odmah bih završila u zatvoru. Oni koji ukradu milijune, njima nitko ne može ništa! Ma muka mi je, svi su isti, i HDZ i IDS, i Sanader i Jakovčić, lopovi… Evo što su od Uljanika napravili!", jada se jedna umirovljenica drugoj i odmah potom prelaze na novu temu - koje su tablete protiv bolova najbolje i koje koliko koštaju.

Sve to ispred izloga u kojemu šal košta 2.550 kuna, torbica 4.990, a cipele 2.350 kuna. Lančić koji visi oko krpene lutke bez očiju, ali sa skupocjenim naočalama, košta 1.490 kuna. Svako toliko netko od penzionera baci pogled i na izlog, no mnogi na njega tek naslone svoje poluprazne vrećice s tržnice ili se prislone da odmore bolna križa. O cijenama u izlogu izgleda niti ne raspravljaju - nemaju za to potrebe. To je jedan poseban, paralelan svemir u koji se oni ne razumiju.

Povezane vijesti

• Bilješka iz gradske svakodnevnice: POGLED - U LADONJE
• Bilješka iz gradske svakodnevnice: ŽIVE SMO IH POKOPALI
• Bilješka iz gradske svakodnevnice: KADA PLUS POSTANE MINUS