NAJNOVIJE


GOSTOVANJE u pulskoj zajednici talijana

Četiri pripovijetke Nelide Milani uprizorene u produkciji Talijanske drame riječkog HNK-a


Četiri pripovijetke Nelide Milani pretvorene u kazališnu predstavu koja donosi isto toliko epizoda uprizorene su u srijedu navečer u pulskoj Zajednici Talijana zahvaljujući Talijanskoj drami riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca u režiji Maria Brandolina.

Glumili su Elvia Nacinovich, Bruno Nacinovich, Anton Plešić, Lucio Slama, Ivna Bruck, Francesco Godina, Serena Ferraiuolo i Irena Tereza Prpić.

Snaga i krhkost

Nekoliko sezona od uprizorenja "Bure", Talijanska drama posvećuje novi projekt Nelidi Milani, spisateljici i jezikoslovki posebnog senzibiliteta, autorici čija su djela objavljivana u zemlji i inozemstvu, koja je nagrađivana međunarodnim priznanjima, iznimnoj umirovljenoj sveučilišnoj profesorici.

Premda četiri priče nisu podjednako dramaturški snažne u svim trenucima, one su iznimno emotivne, a tu je vidljiv književni dar Nelide Milani što je redatelj vrlo dobro znao iskoristiti i prenijeti glumcima. Posebno su se isticali Elvia i Bruno Nacinovich te Lucio Slama, iako su i svi ostali bili i više nego dobri, tako da je to samo pitanje nijansi prodiranja u esencijalne crte uloge.

Egzodus, apsurd ratova, odlasci, potraga, raspad obitelji lajtmotiv su opusa ove autorice, a ovdje, osim navedenog, veliku ulogu imaju i ljudske priče u znaku izraženih intimnih emocija i snažne introspekcije koja kroz intenzivan solilokvij ne ostavlja gledatelje ravnodušnim.

U nekim epizodama vidljiva je i homodijegetska naracija gdje između autora, naratora i lika postoji znak jednakosti, ali ponekad i heterodijegetska (auto)biografija, gdje postoji neka vrsta jednakosti između autora i lika, ali se ne identificiraju nužno s pripovjedačem. A tu se opet dolazi do pitanja granica intime u prozi, pa tako i u kazalištu. O njihovoj snazi. O njihovoj krhkosti. Te epizode ne ostavljaju nikoga ravnodušnim, posebice ne ona o majci, koja je i najjači dio predstave.

Živi jezik

"Zašto kazališno uprizoriti četiri priče Nelide Milani? Zašto prilagoditi sceni tekstove koji su napisani radi onog prekrasnog ispreplitanja koje se postiže čitanjem? Zašto pokušati ukalupiti u lik i glas likove i situacije koji s tiskanog lista, bez međa i prepreka, duboko angažiraju čitatelja i njegovu maštu? Ukratko, zašto pretvoriti u kolektivno iskustvo, što kazališna predstava jest, onaj intimni odnos, toliko jedinstven i osoban, koji nastaje između čitatelja i autora? Zbog toga što priče Nelide Milani, autorice koja se nikada nije okušala u dramskom tekstu, nisu samo prekrasne, već i toliko ukorijenjene u jeziku koji je do te mjere živ da gotovo zahtijeva, poput Pirandellovih djela, vlastiti život, istupiti s tiskanog lista i oživjeti na sceni", zapisao je redatelj Mario Brandolin razlog uprizorenja ovoga djela.

Pojedine sekvence su i nujne, što je dalo dodatnu emotivnu snagu predstavi koja je uz minimalističku scenografiju bila još efikasnija u svojoj namjeri. (Vanesa BEGIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter