Po broju turista rekli bismo da nema razlike u odnosu na prošlu godinu, kroz cijeli dan viđamo njemačke registracije, ali te aute ne voze Nijemci i nema one kulture kupovanja kakvu smo poznavali. Ove godine nema Skandinavaca koji cijene ručni rad, nema ni Talijana koji cijene umjetnost. Nije to više onaj turist koji zastane i oduševi se ribicama Ane Novak ili slikama Ane Kolega

Brkati mornari u plavo-bijelim majicama s ljupkim djevojkama na razglednicama i slikama jarkih boja, ribice raznih dezena, šarene drvene kućice, kolaži starih razglednica Pule zatočeni u konzervi… Nostalgični i dječji naivni mediteranski motivi ispunili su izloge suvenirnice Flavije Poropat u Puli. Ovdje sve pršti od boja, oblika, kreativnosti i optimizma i samo se čovjek lišen romantike i estetike neće osvrnuti na to šarenilo.

- Ovdje ne prodajemo ništa uvozno, samo radove domaćih autora, koji izrađuju unikatne predmete. Voljela bih da imamo i više motiva Pule, poput ovih škatuleta s motivima sa starih razglednica. Ti se predmeti ne prodaju kao magneti, ali to volim i volim da autor može nešto zaraditi od svog proizvoda, priča Flavia Poropat na vratima svog butižina u Istarskoj ulici u kojem posluje od 1997. godine. U susjedstvu, kaže mi, zatvorili su se neke dizajnerske trgovine, sve je manje trgovina domaćih proizvoda, nadaleko je teško naći nešto autentično.

- Ne dam se, svi oko mene dolaze i odlaze, a ja se borim s promjenama. U ovom se poslu stalno moraš prilagođavati. Evo, gledamo cijeli dan kako prolaze rijeke ljudi, ali ti gosti više i ne ulaze. Po broju turista rekli bismo da nema razlike u odnosu na prošlu godinu, kroz cijeli dan viđamo njemačke registracije, ali te aute ne voze Nijemci i nema one kulture kupovanja kakvu smo poznavali. Ove godine nema Skandinavaca koji cijene ručni rad, nema ni Talijana koji cijene umjetnost. Nije to više onaj turist koji zastane i oduševi se ribicama Ane Novak ili slikama Ane Kolega. Za kupca se moraš boriti, moraš mu objasniti da to nisu uvozni predmeti, da su to naši domaći autorski kreativni ručni radovi, kaže Poropat koja i sama izrađuje unikatne torbe i ruksake i kućice od drvenih naplavina pod nazivom Via Fla.

Tijekom cijelog dana s praga butižina promatra turističke prilike. Navečer je, kaže, na terasama u kvartu više domaćih nego stranaca.

- Volim ovo što radim, ali nije to profitabilno, ne mogu zaposliti nikoga, a pogotovo ne ove godine. A ni Grad nam nije izašao ususret u ovoj teškoj situaciji. Ugostiteljima je dao besplatne terase, a trgovcima nije pomogao, što je po meni diskriminacija. Jasno mi je da i Grad treba zaraditi i razumljivo da su ugostitelje oslobodili za terase jer imaju manje stolova, ali za trgovce, osim smanjenja zakupa u onih mjesec i pol dana proljetos, kada su uostalom pomogli svima, nisu napravili ništa. Zbog epidemioloških mjera i kod nas, u malim prostorima, ne smije ulaziti više kupaca, mora se ući s maskama i mnogi zbog toga i odustanu. Mislim da još uvijek ima vremena da nam Grad izađe ususret i pomogne u ovoj sezoni, kaže Flavija.

Podsjeća da su u susjedstvu zatvorili Komo i Muffin, a takvi dućani, uključujući i njezin, potrebni su želimo li bolju sliku grada jer to je ponuda koja stvara doživljaj gostima. Kao da su nas čuli i razumjeli dok tako razgovaramo, u butižin ulazi njemačka obitelj - majka Anja s djevojčicama razgledava šarene suvenire dok otac čeka napolju u skladu s preporukama stožera. Djevojčicama u haljinicama na prugice i vjenčićem u kosi očito se sviđaju rige - gledaju razglednice s motivima mornarica s crveno-bijelim i mornara s plavo-bijelim crtama.

- Mi imamo suvenire, a ne kinesku robu koja se kupuje jeftino i na koju se ostvaruje ogromna marža. To je sve roba naših umjetnika, malih dizajnera, na taj način potičemo manufakturnu proizvodnju domaćih. Ali marža zaista nije velika, jer i autori moraju nešto zaraditi, priča Flavia nakon što su djevojčice izabrale artikle. U trgovinu ulazi još jedan stranac, ispred ga čeka supruga dok se on dugo zagledava u police. Zanimaju li ga slike? Skulpture? Možda neko domaće piće? Privjesci? Magnetić? Ne može se ni on odlučiti u koji kutak kreativnog butižina zagledati i što kupiti.

Flavia dotle objašnjava da je takvih kupaca sve manje, mijenjaju se navike sa smjenom generacija. Rijetki su koji uopće kupuju i šalju razglednice, a mnogi slikaju razglednicu mobitelom i tako "kopiranu" šalju je internetom. No, i kada mobitelom samo "ukradu" mornara, mornaricu, ribicu, Arenu ili dizalicu, optimist će shvatiti to kao pohvalu i poruku: Sve ovo ipak vrijedi nekog vraga.