Savršeno ukrašen stol. Miris bakalara i sarme - budimo fini, blagdan je, pa neka to bude definirano kao miris, makar ne bio miomiris - a tu je i francuska salata. I brdo kolača najrazličitijih boja, veličina i okusa. Koji ne debljaju. Cvjetni aranžman, a iz pozadine motivi božićnih pjesama. Savršeno odjevena obitelj sprema se za blagdan. Svi su dobre volje.

Utopija, bajka ili basna

Film, fikcija ili stvarnost? Božić sada, ovdje, u susjednim zemljama, u svijetu, ne može biti kakav je nekad bio, recentno, na kakvu smo se njegovu sliku i priliku naučili zadnjih godina. Prije bi to trebao biti Božić sličan onom pravom, tradicionalnom poimanju ovog kršćanskog blagdana, mirnom, uz obitelj. Bez pompe, velikih slavlja. Tiho, svečano, mirno. Prave vrijednosti. I ništa više i ništa drugo nije potrebno. Možda smo se svi skupa posljednjih godina i previše "opustili", izgubivši ideju blagdana kakvi su nekada bili.

Buđenje, kada svi poput djeteta tražimo poklone ispod bora, kada postajemo svjesni da se pravi pokloni ne mogu zamotati niti kupiti. Najljepši mirisi i dalje dopiru iz kuhinje. Nekima se za tu priliku čak i vratio osjet mirisa. Je li sve to utopija? Postoje li još takvi Božići, ili je to sada tek preslagivanje u glavi, razmišljanje i promišljanje, duboka filozofija, ali ipak s mislima na francusku salatu i sarmu. Na kraju, ljubav ide kroz trbuh.

Sanjam bijeli Božić. Hm, i to je samo pjesma. Ovdje, uz obalu mora, bijeli Božić mnogima bi se dopao, ugođaj, romantika, dječji osmjesi, ali ipak, ne bi dobro "legao". Iz praktičnih razloga. Kaos, problemi u prometu, nemogućnost putovanja od točke A do točke B, sve usporeno, teže, zahtjevnije, i tako danima. Lijep ugođaj, ali puno teže (normalno) funkcioniranje u gradovima i mjestima "netipičnima" za snježne radosti.

No, možda se ipak zabijeli, barem nakratko, ne stvarajući veće probleme. Tijekom neradnih dana. Božićna razglednica ispred prozora. Ljudi vole bajke. Odrasli još više nego djeca. A bajke nam tako i tako pričaju stalno, sa svih strana. Često i preskačući sretan završetak. Koji se tek negdje dade naslutiti. Možda je sve to sličnije basni, iako je, čini se, sve teže naučiti po(r)uku.

Nova ljubav, posao, auto

Da nema svih tih reklama i trgovačkih akcija, gdje se sve mora brzo, što brže i jeftinije kupiti, možda bi to opet bio onaj pravi blagdan. Ne komercijalni blagdan, iako je uz današnji način življenja puno teže zamisliti takve blagdane, u svoj njihovoj jednostavnosti koja je ujedno i njihovo pravo bogatstvo.

Ona sanja o velikoj ljubavi. On sanja o karijeri. Novi stan. Posao. Kuća. Auto. Nova ljubav. Poklon Djeda Božićnjaka ili Mraza. Kako za koga, ako je hladno, može svima biti Mraz. A i Božićnjak, Božić je, bez obzira tko ga kada, kako i gdje slavio.

Tradicije se poštuju. Za obiteljskim stolom mjesto više. Ili manje. Teška je to bila godina, odnijela je mnoge ljude u mnogim obiteljima... Radi Onoga, a i ne samo. Predugo sve to traje, previše je ožiljaka ostavilo. Rehabilitacija će biti duga, ali samo da prođe. To je božićna, novogodišnja, uskrsna, prvomajska i što sve ne - želja. Svačija, kolektivna, kada svi imaju istu želju i cilj, mada to manifestiraju na različite načine. Hoće li doći do općeg pomirenja, kao u onim prigodnim limunadastim filmovima kojima su sada prepuni tv programi? Zašto uvijek isti filmovi na svim programima, našima, stranima, a u limunadi je sve više vode i sve manje limuna. No, ipak se osjeća miris bakalara. I sarme samo što nisu gotove.

Nećemo spominjati bolesti i nevolje za blagdane, treba biti dobar i vjerovati u dobro. Koje (ni)je na vidiku. Ili možda jest. Negdje. U tragovima. Pomislimo, barem za blagdane, na ljepše stvari i trenutke.

Ne ponovila se nigdje, nikada, nikome 2020., a niti 2021., kao globalni fenomen, na kolektivnoj razini. Neka to budu godine bez reprize, bez remakea, produžetaka i jedanaesteraca. I grčkog alfabeta. Mnogi su zasigurno imali svijetle trenutke u ove dvije godine, koje će pamtiti u svojim mikrokozmosima. Ali, globalno, hmmmm.

Bez reprize, molim

Vrijedi poželjeti da 2022. bude svima bolja, u svakom pogledu. Nakon dvojke dolazi trojka, četvorka pa petica, a grčki alfabet ima određen broj slova. Bez reprize. Neki znanstvenici su prognozirali, doduše prije nekog vremena, da će uskoro biti kraj Ovoga i da će ova ili naredna godina označiti povratak ljepšem životu. Ali kada, kada, kada? Dječja nestrpljivost raste, čekamo odmatanje poklona. Koji negdje lebde u zraku. Možda se penjemo prema nečemu boljem, višem. Možda bi zajednička želja svih, na svim paralelama i meridijanima mogla biti da ovo zlo nestane s kugle zemaljske i da se, povratkom na staro-staro, naučimo više cijeniti ono što smo uzimali zdravo za gotovo.

Više poniznosti i dobrote. Ne samo mjesto više za stolom, nego i u srcima. Kolikogod zvučalo poput fraze iz priručnika "jeftine psihologije". Što je zapravo vrijedno? Onaj neprocjenjiv osjećaj mira. Koji asocira na bakine kekse iz djetinjstva, na blagdane, ukrašen bor, kada ostalo nije više toliko važno. Zašto svi božićni filmovi donose svojevrsnu katarzu, ukazuju na dobrotu, zašto i ovaj blagdan asocira na "Divan život" Franka Capre, najpoznatiji božićni film na svijetu? Zato što je život (pre)krasan. Kako kome i kako gdje, makar stari-novo-novi, ali ipak je Božić.

Povezane vijesti

• Djed Božićnjak kuću na Placi otvara 15. prosinca 
• Bozanić uputio poruke Božje ljubavi i pozvao na savezništvo u dobru
• "Božična priča" stiže u Medulin