Oluja izaziva lavine emocija. Emocije ponosa i osjećaja zajedništva. U vojno-redarstvenoj akciji Oluja kojom je, praktički, oslobođena Hrvatska nakon četiri krvave godine, sudjelovalo je preko deset tisuća ljudi iz Istre, što kroz vojsku, što kroz policiju. U punom sastavu svoj je obol dala i legendarna 119. brigada, koja je sa sve tri bojne i logistikom sudjelovali u Oluji zajedno s 1. gardijskom brigadom Tigrovi na pravcu prema Plitvicama i prva je pričuvna postrojba koja je izašla na državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom. Od početnih hrabrih postrojavanja u Fažani, na Fiželi i Valovinama, preko višekratnih angažiranja na ličkom bojištu, sve do slavne Oluje, pripadnici 119. brigade pokazali su kako se dostojanstveno ponaša i u najtežim ratnim trenucima.

Visoka mobilizacija

- To su bili dani koje smo, jednostavno, svi očekivali. Kao i sada, vruće toplo ljeto, turistička sezona na vrhuncu, i kada je stigla zapovijed nije bilo lako odraditi skupljanje tolikog broja ljudi. Najveći problem bilo nam je prebaciti tisuće ljudi i tehniku na početni položaj u Križpolje kod Brinja, a da se ništa ne dogodi po putu. Kada smo stigli, pak, trebalo je proći psihičku pripremu jer svaki čovjek zna što ga očekuje u takvoj situaciji, prisjeća se bojnik Roberto Fabris, današnji vijećnik pulskog Gradskog vijeća a tadašnji načelnik Stožera 119 brigade i Operativnog odjela, koji je s Tigrovima i 138. domovinskom pukovnijom pripremao djelovanje Istrijana u Oluji.

Rat nosi ružne i teške situacije, no svi građani istarskog poluotoka mogu biti ponosni na djelovanje 119. brigade jer iza njihova djelovanja nije ostalo nikakvih mrlja- Kod ovakvih akcija najvažnija je kvalitetna priprema, a mi smo to odradili na najvišoj razini. Krenuli smo u akciju s Tigrovima kojima smo bili potpora i bočno osiguranje. Sjećam se, pitali su nas hoćemo li mi to biti u stanju učiniti s našom tehnikom. Međutim, bili smo iznimno uspješni, stigli do Plitvičkih jezera i spasili hotele od rušenja te potom postali prva pričuvna postrojba koja je izbila na granicu sa Bosnom i Hercegovinom. Čak su u jednom trenutku Tigrovi morali krenuti prema Slunju gdje je bila teška situacija na ratištu pa smo sve odradili bez problema. A nakon toga smo ostali još malo čuvati granicu do dolaska policije, prisjeća se Fabris, koji je i posljednji zapovjednik 119. brigade, a kao najveće zadovoljstvo, osim oslobođenja velikog dijela Hrvatske, ističe da 119. brigada u Oluji nije imala nijednog poginulog (u cijelom Domovinskom ratu sedmorica poginulih), kao i neosporivu činjenicu da se iz Domovinskog rata vratila bez ijedne mrlje u svom djelovanju, što pripisuje izuzetnom zapovjednom kadru, ali i ljudima s kojima su dijelili sudbinu. (G. ROJNIĆ)