Na današnji dan prije 40 godina
AVIONI NA PULSKOM AERODROMU 1910. DANAS IZGLEDAJU NESTVARNO Ribari još 1980. tražili beneficirani radni staž
Iako avioni-dvokrilci podsjećaju na velike igračke, njima se uspješno letjelo. Vrijedi istaknuti da su nad Pulom i Istrom letjeli avioni ni deset godina nakon što su braća Wright izvela svoj prvi let motornim avionom 1903., pisao je naš list te jeseni 1980. godine
Bio je to vikend dvobroj Glasa Istre, 4. i 5. listopada 1980., tiskan u riječkoj tiskari prije točno 40 godina. Bez Tita se živjelo pet mjeseci, uskoro će zakuhati na Kosovu, čime će se najaviti formalni, i ne manje krvav raspad zemlje deset godina kasnije. A mjesec dana kasnije, 4. studenog 1980. na američkim predsjedničkim izborima republikanski predsjednički kandidat Ronald Reagan pobijedit će dotadašnjeg demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera.
Frka zbog 'crnog zlata'
Nije to bilo nebitno i za širi međunarodni kontekst. Tog se dana velik prostor na naslovnici našeg lista dao detaljnoj analizi nečega što će postati krvavi osmogodišnji iračko-iranski rat, koji će ekonomski iscrpiti obje države i uzrokovati gubitak više od milijun ljudskih života. Tih doslovno prvih ratnih tjedana u jesen 1980. rat se u svim medijima, pa i u Glasu Istre, još nazivao 'iračko-iranskim sukobom'. Ogromna medijska pažnja koju je taj sukob u listopadu 1980. privlačio nimalo ne čudi s obzirom da je zbog njega cijeli svijet bio ugrožen opskrbom naftom iz tog, 'crnim zlatom' najizdašnijeg područja na planetu.
Prvi sukobi počeli su ni dva tjedna ranije, krajem rujna 1980. Irak i Iran imali su teritorijalni spor na rijeci Šat al-Arab, koji je 1975. prividno bio riješen Alžirskim dogovorom. Do dogovora je došlo nakon što je tadašnji šahov režim potpomagao kurdsku pobunu u Iraku, pa je Saddam Hussein u zamjenu za prestanak šahove potpore Kurdima, pristao na koncesije u iransku korist. Premda se tada činilo da je dogovor postignut, irački lideri tim su dogovorom zapravo bili uvrijeđeni, pa su s padom šahova režima i zapadanja Irana u revolucionarni kaos ponovno počeli isticati stare pretenzije na ovo područje, a Saddam je dogovor jednostrano proglasio ništavnim. Irak započinje invaziju na naftom bogatu iransku pokrajinu Huzestan, koja se nalazila s iranske strane rijeke, kako bi povećavajući rezerve nafte svoju državu prometnuo u regionalnu velesilu. U toj se pokrajini također nalazio i značajan postotak arapskog stanovništva, pa se Saddam pred njima htio prikazati kao osloboditelj. Pokrenuo je, uz novu podršku SAD-a, kopneni napad na ovu iransku provinciju zamišljen u stilu, pokazat će neuspješnog, blitzkriega.
Naime, zahvaljujući šahu Mohammedu Reza Pahlaviju, Iran je tijekom 70-ih postao superioran Iraku u gotovo svim granama oružanih snaga, a osim što je raspolagalo s većim brojem letjelica, iransko je ratno zrakoplovstvo zahvaljujući šahovim dobrim odnosima sa SAD-om nabavilo tada najmodernije američke lovce-presretače F-14 Tomcat. Međutim, ove odnose snaga posve je razbucala Islamska revolucija 1979. u Iranu i dolazak na vlast ajatolaha Homeinija.
Sve to skupa neće ni okrznuti Tomáša Rosickýog koji se te subote 4. listopada 1980. rodio u 600 kilometara sjevernijem Pragu, da bi u mladalačkim godinama, kao ofenzivni veznjak, ostavio dubok nogometni trag u londonskom Arsenalu, a kao njen kapetan i u češkoj reprezentaciji.
Pulski let 7 godina nakon braće Wright
U ovom dvobroju Glasa Istre objavljena je jedna od rijetkih fotografija (razglednica) pulskog aerodroma iz 1910. godine, iz doba Austrije, kada je Pula bila njena glavna carska ratna luka i u kojoj, unatoč stotinjak tvrđava i utvrda u tri pojasa oko nje, u skoroj klaonici Prvog svjetskog rata neće biti ispaljen ni jedan metak.
- Avioni na pulskom aerodromu snimljeni 1910. iz današnje perspektive izgledaju kao neka nestvarna slika. Bilo je to vrijeme početnih koraka avijacije. Iako avioni-dvokrilci podsjećaju na velike igračke, njima se uspješno letjelo. Vrijedno je istaknuti da su nad Pulom i Istrom letjeli avioni ni deset godina nakon što su braća Wright izvela svoj prvi let motornim avionom 1903. godine, pisalo je te jeseni 1980. u Glasu Istre, odmah ispod objavljene razglednice, uz napomenu da je dio kolekcije Antuna Šepića iz Rijeke.
Ribari traže raniju penziju
Mimo visoke politike i ratova na ovim prostorima, život ribara nije ni tada bio nimalo lak, kao što bi to neupućenom čovjeku moglo na prvi dojam izgledati - baciš mrežu, upecaš, prodaš i zaradiš. O njihovim nezavidnim radnim uvjetima vjerno svjedoči i novinski tekst star točno 40 godina, s jasnim naslovom "Ribari traže beneficirani radni staž".
- Uvjeti rada u ribarstvu često izazivaju profesionalna oboljenja, tako da su rijetki ribari koji do umirovljenja ne 'zakače' reuma, oboljenja zglobova, kralježnice ili pluća. Postotak invaliditeta je vrlo visok, tako da su mnogi radnici prisiljeni na prijevremeno povlačenje u mirovinu, piše u tom članku. Zbog toga su tada sudionici Savjetovanja o zaštiti na radu zaposlenih u ribarstvu, održanog tada u Beogradu, založili da se preispita zahtjev za beneficiranim radnim stažem zaposlenih u ribarstvu. Uz zalaganje za poboljšanje uvjeta rada, ukazano je i na činjenicu da je ribarska flota uglavnom, kako je rečeno, 'zrela za penziju'.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
