Početkom 20. stoljeća podmornice su polako, ali sigurno, zbog svoje borbene posebnosti, pokazivale tendenciju preuzimanja vodstva u pomorskom ratovanju. S početkom Prvoga svjetskog rata to je najbolje prepoznala njemačka mornarica koja ih je koristila u napadu na neprijateljske pomorske konvoje/transportne brodove. Austro-Ugarska, u čijem je sastavu Pula bila glavna ratna luka i sjedište flote, također je, ali relativno kasno, primijenila ovu tehnologiju i od Pulskog arsenala, današnjeg brodogradilišta Uljanik, ipak napravila i podmorničku bazu, odnosno mjesto konstrukcije podmornica. 

Izvor: Stanko Guštin

U Puli smo, 1904. godine, kada je u sastavu krunske zemlje Austrijsko primorje unutar Austro-Ugarske monarhije grad proživljavao svoj novi život kao glavna ratna luka carevine i istovremeno kraljevine dinastije Habsburg. U samom središtu razvoja grada ležao je ratni Arsenal, danas dio brodogradilišta Uljanik, u kojemu je velik broj stanovnika Pule i južne Istre bio zaposlen u raznim poslovima izgradnje slavne austrougarske ratne mornarice. Projekte novih brodova i oružja vodio je inženjerski časnički kadar, uglavnom iz Austrije i Češke, u Puli baziran u zgradi Mornaričko-tehničkog komiteta (odbora) na adresi ulica Helgoland broj 2, na usponu s bulevara prema Crkvi Gospe od Mora. Danas je to hotel Veli Jože.

Upravo te 1904. planiran je veliki tehnički skok naprijed za carsku i kraljevsku mornaricu, prvu vlastitu podmornicu, koju ćemo nazvati Model MTK-1904. Projekt je vodio viši mornarički inženjer Siegfried Popper, a ideja je bila izraditi plovilo duljine 22,16, širine 3,78 i visine 4,21 metar, istisnine između 129 i 134 tona, podmornica je trebala imati dva pogona: benzinski motor snage 147 kW i elektromotor za podmorsko ronjenje snage 51,5 kW. Bila bi naoružana s dvije torpedne cijevi, a važna tehnička novost trebao je biti "šnork", cijev za upumpavanje zraka za posadu dok je podmornica u zaronjenom stanju. 

Ipak, natječaj koji je raspisala mornarica nagradio je jeftinije i jednostavnije rješenje – napraviti podmornice po stranim projektima. To su bile dvije probne podmornice tipa Lake izgrađene u Puli, dvije tipa Holland izgrađene u Rijeci i dvije tipa Germania izgrađene u Kielu (Njemačka) te dotegljene u Pulu željeznicom. Prve austrougarske podmornice ušle su u službu tek 1909. godine.

Idejni začetnik prve pulske podmornice, inž. Siegfried Popper, inače rođen u Pragu 1848. iz obitelji židovskog podrijetla, umirovljen je 1907. godine. Međutim, nastavio raditi kao savjetnik u tršćanskom brodogradilištu gdje je, između ostaloga, nadgledao projekte drednota tipa Tegetthoff.

Na wikipediji na češkom jeziku saznajemo (neprovjereni podatak) da je poginuo 1933. u rodnome Pragu u naletu tramvaja, koji nije primijetio zbog gluhoće koja mu se razvila u kasnijim godinama života. Tijekom svog rada u Puli, stanovao je u Ulici Giulia br. 5, današnjoj Laginjinoj ulici.

Povezane vijesti

• Argentina navodno zabilježila signale iz nestale podmornice
• Otkriveni zvukovi ne potječu s nestale podmornice
• Potraga za nestalom argentinskom podmornicom dosegnula "kritičnu fazu"