ZELENI GRADOVI KAO IMPERATIV
Puli treba šira urbanistička slika: "Kokošarski kapitalizam" proždire ono malo prostornih resursa što nam je preostalo
(Jelena Milović)
U Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc danas je održana panel rasprava u sklopu programa "Zeleni gradovi - sigurni gradovi". U središtu događanja bilo je ključno pitanje - kako zelenilo može pridonijeti sigurnijim i otpornijim urbanim sredinama u uvjetima sve izraženijih klimatskih promjena.
Središnji panel ponudio je raspravu o budućnosti Pule, zelenoj infrastrukturi, održivom urbanizmu, zaštiti javnog interesa u prostoru te aktivnoj ulozi samih građana, uz stalno propitivanje - kakav grad planiramo i za koga ga planiramo.
Betonizacija kvartova
- Kada govorimo o gubitku zelenih površina, ne govorimo samo o parkovima, stablima i neizgrađenim parcelama, već o načinu na koji se grad razvija te o tome koje vrijednosti pritom stavljamo u prvi plan, pojasnila je na samom početku moderatorica Irena Burba, predsjednica Zelene istre.
Kroz primjedbe građana moglo se čuti kako mnogi od njih problem vide u prevelikoj betonizaciji gradskih kvartova, kroničnom nedostatku javnih sadržaja te općenito sve manjem broju zelenih površina. S obzirom na rastuće temperature, pojavu toplinskih otoka i sve intenzivnije oborine, ova se tema nameće sama po sebi kako bi Pula u budućnosti uspješno odgovorila na klimatske izazove. Na panelu su sudjelovali predsjednica Društva arhitekata Istre Jasmina Bašić, arhitekt i urbanist dr. sc. Bruno Juričić, krajobrazna arhitektica Ariana Modesto, sociolog prostora izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo te ekološki aktivist Kruno Pekas, poznatiji kao "Vrtlar Kruno".
Jasmina Bašić je iz perspektive struke pojasnila ulogu i strukturu Društva arhitekata Istre (DAI), na čijem je čelu, te njihov stvarni utjecaj na urbanističke planove. Istaknula je da arhitekti sudjeluju u javnim raspravama i promiču svijest, ali nemaju moć direktno mijenjati prostorne ili urbanističke planove. Međutim, posjeduju alate kojima mogu djelovati, a oni su prvenstveno okrenuti prema građanima koje treba motivirati da sami zatraže promjene. Bašić upravo u građanima vidi veliku moć, napomenuvši da samo Društvo arhitekata ne može samostalno projektirati.
- Zelenilo proizvodi kisik koji ne bira kamo ide, što automatski znači da je ono javni interes, bez obzira na čijoj se parceli nalazilo. Na pitanje zašto današnji urbanistički planovi ne posvećuju dovoljnu pažnju zelenim površinama, mislim da odgovore trebamo tražiti u ekonomiji, a ne u urbanizmu. Mi smo i u prošlosti dokazali da znamo raditi lijepe i zdrave gradove s puno zelenila, što govori da znanje postoji. Danas se, nažalost, isključivo prate brojke ekonomskog rasta koje na kraju rezultiraju prostorom kakvim ga vidimo, poručila je Bašić.
Kao sjajan primjer prostora za koji su građani pokazali iznimnu vezanost istaknuto je pulsko područje Pragrande, okarakterizirano kao prava riznica bioraznolikosti. Zaključno, Bašić smatra da su arhitekti često ograničeni propisima koji konkretiziraju stvari na terenu, što stvara opći osjećaj da sustav ne funkcionira, zbog čega je nužno sagledati širu sliku.
Kišu treba apsorbirati i iskoristiti
Krajobrazna arhitektica Ariana Modesto, stručnjakinja za planiranje zelene infrastrukture i održivo upravljanje vodama kroz koncept kišnih vrtova, nadovezala se na Pragrande kao specifično močvarno područje.
- Zelena infrastruktura je mreža. Ako promatramo samo jedan travnjak, to je tek izolirana točka. Prava se infrastruktura sastoji od više takvih točaka, koridora, većih površina i zelenih klinova. To je sustav koji, slikovito govoreći, funkcionira kao organizam sastavljen od mnoštva stanica i tkiva. Kada govorimo o superblokovima, zelenilo ima funkciju vizualnog i fizičkog odvajanja zgrada, ali i mreže koja sve spaja u cjelinu. Ono čisti zrak, smanjuje CO2 i ublažava utjecaj toplinskih otoka, ali ima i presudan socijalni aspekt jer su to mjesta susreta i druženja, poručila je Modesto, kritizirajući činjenicu da prostor prečesto promatramo isključivo "točkasto", što je osnovna pogreška u percepciji.
Upozorila je i na opasnost od toplinskih udara kojima betonizacija izravno pridonosi, a stručne prognoze najavljuju sve težu situaciju koja ozbiljno ugrožava zdravlje ljudi. Povećanjem asfaltnih i betonskih površina samo se potencira negativan utjecaj klimatskih promjena.
- Godinama gledamo kako kišu i oborinske vode maknuti što dalje iz grada, umjesto da ih apsorbiramo, zadržimo u tlu i tako povremeno punimo podzemne akvifere. Tako bi se danas trebali projektirati moderni gradovi, smatra Modesto. Kao uspješan primjer uštede navela je kišne vrtove uz pulsku zaobilaznicu koji su gradu uštedjeli skoro deset milijuna eura, umirujući prirodni bujični tok tijekom intenzivnih oborina.
Konzultacije radi zadovoljavanja forme
Sociolog Krešimir Krolo osvrnuo se na sociološki aspekt participacije građana, naglasivši da su konzultacije u kasnim fazama prostornog planiranja posve besmislene i služe tek kao puko zadovoljavanje administrativnih parametara. Smatra da bez aktivne građanske komponente nema iskrenosti u provedbi projekata, zbog čega gradovi generiraju sve veće nejednakosti u kvaliteti života. Podsjetio je i na ironičnu činjenicu da su se ukidanjem urbanističkih zavoda izgubili jasni stručni kriteriji koji su se u bivšem sustavu paradoksalno puno bolje poštovali.
Krolo je naglasio i važnost osjećaja pripadnosti te koncept intergeneracijske transmisije - odnosno načina na koji nasljeđujemo, doživljavamo i razumijemo prostor.
- U našim je gradovima bilo puno demografskih smjena i kretanja, a u tim tranzicijama ne razumiju svi prostor na isti način. Ta duboka povezanost s prostorom u Puli se jasno mogla vidjeti na primjerima Pragrandea i Valkana. Ključno je pitanje koliko je neki prostor simbolički važan za širu zajednicu. Nažalost, uvijek se vraćamo na ekonomske modele koji teže isključivo kratkoročnoj dobiti bez razmišljanja o dugoročnim posljedicama. Kada tome pridodamo ovaj naš, kako ga jedino mogu nazvati, 'kokošarski kapitalizam', dobijemo vrlo malignu strukturu koja do kraja proždire ono malo prostornih resursa što nam je preostalo, oštar je bio Krolo.
Najveći bunt građana, istaknuo je Krolo, i jest upravo oko pitanja prostora. Međutim, sociolog je otvorio i pitanje zašto se mlade generacije tako malo pita o prostornom planiranju, a upravo se o njihovoj budućnosti najviše govori. Problem prepoznaje i u samom školskom sustavu koji ne uključuje kritičko promišljanje i građanski odgoj. Krolo naglašava kako u programima treba snažno inzistirati na važnosti aktivizma mladih, u čemu ključnu ulogu imaju obiteljska socijalizacija, politike, ali i same obrazovne struke. Osvrnuvši se na brojne ankete i istraživanja koja su provođena s mladima, sociolog je s dozom razočaranja dometnuo kako su njihovi rezultati prečesto završavali zaboravljeni u ladicama.
Ekološki aktivist Kruno Pekas, poznatiji kao "Vrtlar Kruno", iznimno je aktivan na društvenim mrežama gdje njegove objave o "zelenim temama" dosežu preko dva milijuna pregleda mjesečno. Osim tog modernog tipa komunikacije s javnošću, Pekas je otkrio kako redovito šalje službene dopise nadležnim institucijama i s njima vodi stalnu korespondenciju.
Ekološka točka preokreta
U svijesti ljudi se nešto napokon počelo mijenjati, smatra Pekas, ističući kako u ekologiji polako doživljavamo točku preokreta. Koristeći termin habituacija (op. a. psihološki i biološki proces u kojem se smanjuje ili potpuno gubi reakcija organizma na podražaj koji se ponavlja), slikovito je objasnio fenomen u kojem su se ljudi jednostavno navikli na loše uvjete i devastaciju u vlastitom prostoru. Naglasio je važnost toga da mladi ljudi putuju i inspiriraju se rješenjima u drugim europskim gradovima kako bi te dobre primjere donosili u svoje sredine, kao što je i sam učinio nakon što je preko desetljeća živio u Berlinu i tamo stjecao znanja iz hortikulture.
- Uvijek kroz svoje kanale nudim konkretnu ideju kako u prostoru može biti bolje. Pronalazim stručne studije, piskaram i šaljem dopise nadležnima, a u pozadini se stvari ipak polako pokreću, zadovoljno je konstatirao Pekas.
Moderatorica Irena Burba nadovezala se na njegov aktivizam istaknuvši kako teme koje Vrtlar Kruno otvara - poput odgođene košnje ili zaštite oprašivača - potiču ljude da prepoznaju probleme u svojoj neposrednoj okolini i dobiju širu sliku. Za sve je, poručio je Pekas, ključan "ekološki osjećaj".
- Pokušavam potaknuti ljude da obrate pažnju ako nešto u prostoru oko njih nije dobro i pokazati im na konkretnim, dobrim primjerima da se to može promijeniti. Pronalazim stručnjake i studije koje se bave tom tematikom. Ljudima doslovno otvaram oči, a Facebook je u tom procesu ogroman i moćan medij koji mi pomaže da poruke stignu i do samih nadležnih službi, otkrio je Pekas.
Nelogičan izbor sadnica
Svoje je izlaganje Pekas zaključio temom o važnosti oprašivača, ukazavši na nelogičnosti u izboru sadnica po hrvatskim gradovima. Naime, umjesto autohtonih biljaka, u urbanim se sredinama prečesto sade vrste koje ovdje uopće prirodno ne rastu, umjesto da se priroda pusti da se sama obnavlja uz pomoć postojećih biljaka i kukaca. Na to se nadovezala i krajobrazna arhitektica Ariana Modesto, podijelivši slična stručna iskustva te adresiravši problem na birokraciju koja je krutim propisima otežala čak i segmente koji pokrivaju prirodni biotok. Nepokošena trava u određenim dijelovima godine nije znak nemara, već potreba - prirodu nekada jednostavno treba pustiti da sama odradi svoj posao, dalo se zaključiti iz rasprave.
Ova iznimno posjećena i dinamična panel rasprava uspješno je sumirala brojna goruća područja koja zahtijevaju hitan društveni dijalog. Svi panelisti su se složili oko ključne poruke - različite struke nisu i ne smiju biti na suprotnim stranama, jer im je zaštita javnog dobra svima zajedničko i nulto polazište.
Da panel nije bio namijenjen isključivo uskom krugu stručnjaka, potvrdio je i odličan odaziv u publici gdje su se, uz brojne zainteresirane građane, našli i učenici Tehničke škole Pula, studenti Sveučilišta Jurja Dobrile te predstavnici lokalnih građanskih inicijativa. Kao vizualna nadopuna raspravi, u Dnevnom boravku postavljena je i upečatljiva izložba "Živi svijet Pragrandea" fotografa Marinka Babića, kao i interaktivni kutak u kojem su posjetitelji mogli ostaviti svoje pisane poruke i konkretne prijedloge za zeleniju Pulu. Svoje su hvalevrijedne aktivnosti na marginama skupa predstavile i pulske građanske inicijative "Protiv sječe", "Za bolju zajednicu" te "Jestiva Pula".
Strategija zelene urbane obnove - ne poštuje se
Arhitekt i urbanist Bruno Juričić, jedan od autora Strategije zelene urbane obnove koja je jednoglasno izglasana na Gradskom vijeću, otvoreno je upozorio da se u gradu ne drži do tog dokumenta. Istaknuo je da je riječ o obvezujućem i provedbenom aktu, ali da se, prema njegovim saznanjima, ne izrađuju izvješća koja bi potkrijepila njegovu provedbu. Strategija pokušava uspostaviti zelenu mrežu, a Juričić napominje da plan administrativno regulira teritorij, ali je ključna njegova kvantitativna i kvalitativna definicija te resursi koje posjeduje.
- Količina nečega, nakon određene brojke, dramatično mijenja kvalitetu prostora. Dobar primjer je otpad - velika količina smeća u potpunosti mijenja kvalitetu prostora, dok ga manja ne mijenja jer je asimilirana i metabolizirana, slikovit je Juričić.
Na pitanje moderatorice je li planiranje triju parkirališta na rubu Pragrandea u skladu sa spomenutom strategijom, Juričić je odgovorio negativno.
- Prema Strategiji, Pragrande je zamišljen kao zeleno-urbana točka s koridorima koji u konačnici čine zelenu mrežu. Tema prometa ne može se riješiti na način na koji je trenutno postavljena - kao političko pitanje s funkcionalnom dimenzijom. Svaka obitelj danas ima nekoliko automobila. Puko povećanje broja parkirališnih mjesta neće riješiti problem, što znači da moramo kvalitativno promijeniti naš odnos prema prometu, a ne samo zbrajati parkirna mjesta, smatra on. Kao jedno od rješenja istaknuo je međunarodni koncept "superblokova" iz Španjolske, unutar kojih se prednost daje pješacima i građanima u odnosu na automobile, naglasivši da nije stvar u stalnom mijenjanju GUP-a, već u jasnom određivanju prioriteta.
