Ružičasti mjesec
Treba naučiti reći ne: U prostorima pulske Gee gostovala psihologinja Irena Brajković
(Snimila Vanesa Begić)
U sastavu Ružičastog mjeseca u prostorima Gee Pula psihologinja iz Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije Irena Brajković govorila je o upravljanju stresom i strahu od povratka bolesti.
Članice Gee na taj su način prisustovale interaktivnom predavanju gdje se moglo čuti štošta o tome kako voditi računa o sebi, kako raditi na sebi i biti sebi najvažniji, a bez grizodušja.
Krenulo je uz asocijativne karte, svatko je od nazočnih birao karte i onda govorio svoju priču, svoje viđenje tih karata, te kako vidi sebe u cijeloj toj priči. Tako je dolazilo do čitavog niza asocijacija, mnogi od nazočnih govorili su i da je to bijeg iz lanaca, odvezivanje, da je to i svojevrsni rast, otkrivanje novih dimenzija postojanja. Lanci, koji su bili prisutni, u nekim kartama, bili su i znak slobode, kako trebamo više razmišljati o nama samima i o našim potrebama, kako je i došlo do izražaja tijekom predavanja i interaktivnog razgovora s psihologinjom Irenom Brajković.
- Izvukla sam boje, jer želim da to da neku vedrinu mom životu, da mi oboji život na najbolji mogući način, da se osjećam bolje, ali i iscjeljujuće, kazala je jedna od članica, a druga, izabravši leptira, navela je u razgovoru s psihologinjom da bi htjela previše toga raditi, nikoga ne razočarati, ništa ne propustiti, a, s druge strane svjesna je da sada može manje nego prije, da nema više toliko energije i snage.
- Ljeto je gotovo, to me nekako rastužuje, tada imam najviše snage, a i dugi dani te sati puni sunca, svjetla omogućavaju mi da izvršim obveze na najbolji mogući način, što ne mogu u istoj mjeri kada dođe jesen, osjećam neki pad energije, kazala je pak svoje iskustvo i svoju asocijaciju na "izvučenu" kartu druga članica Gee.
Na to je psihologinja rekla da si "ne treba postaviti prevelike ciljeve, niti se mjeriti ili uspoređivati s drugima, jer svatko mora slijediti svoj ritam, tempo i mogućnosti, nemojte misliti da radite nešto dobro za sebe, za vas, ako si natrpavate obveze i aktivnosti samo zato jer to netko drugi čini. Treba gledati što i koliko možemo, treba li se pitati ako nas sada nešto što nas je veselilo umara, ili osjećamo li nedostatak radosti i interesa, kao i što nas smiruje, jesmo li više ili manje ljuti, boli li nas glava zbog nekih aktivnosti ili pomisli da nećemo sve stići obaviti kako mislimo da trebamo, odnosno kako mislimo da drugi to od nas očekuju? To nije dobro, trebamo promijeniti svoj pogled na situaciju i spriječiti da dođe do stresa. Potrebno je dijeliti svoje osjećaje i misli s drugima, ne biti stalno na raspolaganju svima, odrediti prioritete što je stvarno i zbilja važno, jesmo li nekada preodgovorni i je li je to stvarno uvijek potrebno. Zbog čega to činimo? Da se nepotrebno dokažemo? Potrebno je planirati vrijeme, brinuti o tjelesnom ošuštanju, a prije svega, treba naučiti reći - ne", navela je.
Govorila je i kako je važno proći kroz popis obveza i odrediti pri tome prioritete, ali i pronaći odgovarajuće tehnike opuštanja.
