(Snimio Milivoj Mijošek)
Ako ćemo se pohvaliti i čak hvalili (a zašto ne!), Pula, najveći grad u Istri, dobila je svoje kazalište prije Zagreba ili Rijeke. Pula ima svoje kazalište (kazališnu zgradu) već punih 145 godina: Novo kazalište Politeama Ciscutti u Puli otvoreno je 24. rujna 1881. godine. I to zahvaljujući jednom kovaču iz talijanskog grada Maniaga pokraj Udina, koji je došao u Pulu, austrougarsku mornaričku metropolu. Talijan kovač i gastarbajter zvao se Ciscutti, Pietro Ciscutti.
Ciscutti je rođen 1822. godine, kada je došao u Pulu imao je 25 godina. Zaposlio se u ljevaonici metala u pomorskoj bazi austrougarske mornarice. Ubrzo je otvorio svoju radionicu i ljevaonicu, a kao dobar i cijenjen obrtnik, počeo je izrađivati metalne strukture za izgradnju arsenalskih hala. Njegova tvrtka gradila je ceste i komunalnu infrastrukturu, kuće, izgradio je naselje Portarata, Danteov trg i dijelom Kandlerovu ulicu. Unosnim poduzetničkim poslovima stekao je golemi imetak kojeg neštedimice daruje urbanoj i kulturnoj viziji Pule.
Teatro Nuovo u Puli
Kada je 1882. godine preminuo, shrvan bolešću i bankrotom, L’Eco di Pola je zapisao: »Ako je ovaj čovjek, da se narodski izrazimo, zaradio milijun – više od tog milijuna uložio je u Pulu. Bio bi mukotrpan posao nabrojati dobrobiti koje je podijelio svim društvenim slojevima. Sve što je lijepo u Puli, njegovo je djelo«.
Ovaj poduzetni, dobrohotni čovjek i ljubitelj Pule i žitelja Pule, htio je gradu i građanima darovati kazalište, što je učinio dvaput. A kada je dovršeno ovo posljednje, otvoreno 24. studenog 1881., prije 145 godina, bio je zadovoljan učinjenim poslom. Jako zadovoljan.
Godine 1851. izgorjela je zgrada augustinskog samostana uz Missericordiju, crkvu Gospe od Milosrđa. Tri godine kasnije, Ciscutti je obnovio crkvu, a pored nje podigao prvo moderno kazalište u Puli – Teatro Nuovo.
»Noć 26. prosinca 1854, ostat će zapamćena. Otvoren je Teatro Nuovo. Kratko je ovo bilo mjesto prepušteno ruševinama požara jer je marljivost gospodina Pietra Ciscuttija, gotovo čarolijom, podigla veličanstvenu zgradu. Otvorenje bilo je veselo i sjajno: brojna publika kao snena divila se dijelu Pietra Ciscuttija koji je davši Puli kazalište okitio je najcjenjenijim draguljem. Ne postoji izraz kojim bismo mogli opisati hvalu za ovaj spomenik preporodu ovog grada«, prenio je tadašnji list »L’ osservatore Triestino«.
Kazališnu zgradu projektirao je tršćanski arhitekt Giovanni Quadri.
Kada je 9. prosinca 1856. godine svečano položen kamen temeljac Pomorskog arsenala u nazočnosti cara Franje Josipa, bračni par uputio se u gradsko kazalište, gdje su održane dvije predstave s laičkim glumcima, pomorskim časnicima i časnicima kopnene vojske s njihovim damama.
Car je cijenio doprinos Pietra Ciscuttija kulturi i razvoju Pule, pa ga je 1881. godine, prigodom otvorenja Politeame, odlikovao titulom viteza Reda Franje Josipa.
Teatro Novo postao je premali, pa Ciscutti, Pietro Ciscutti, daruje gradu veće kazalište. Nazvat će ga svojim imenom: Politeama Ciscutti. Dobro da je to učinio, jer od imena njegova djela nije ostalo gotovo ni slova. Istina, novoobnovljena, Velika dvorana Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, 2022. godine dobila je njegovo ime. Godine 1948. nazvat će se Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula.
Što znači politeama? Označava višenamjensko, polivalentno kazalište. Tako će i biti, jer su se u Politeami održavale kazališne priredbe i glazbeni program gostujućih kazališnih skupina, filmske projekcije, plesne i dobrotvorne zabave, cirkuske priredbe, čak i boksačka, hrvačka i mačevalačka nadmetanja.
Posao izgradnje Ciscutti je povjerio mladom tršćanskom arhitektu Ruggieru Berlamu (1854.-1920.). Imao je tek 25 godina! Berlam je projektirao i osobno vodio izgradnju od 1879. do 1881. godine. (Kamen temeljac položen je 22. kolovoza 1879.). Zgrada je osmišljena kao monumentalno zdanje preko puta Mornaričkog kasina (današnjeg Doma hrvatskih branitelja), a u njezino je gledalište tada moglo stati oko 800 ljudi. Taj je projekt bio golem uspjeh za mladog arhitekta i postao arhitektonski ponos tadašnje Pule. Obitelj Berlam (uključujući Ruggerova oca Giovannija i sina Arduina) općenito je oblikovala vizualni identitet sjevernog Jadrana. Ruggerov potpis na pulskom kazalištu ipak ostaje jedan od najvažnijih spomenika kazališne arhitekture.
Ciscuttijeva ideja i želja da Pula dobije Politeamu dostojnu prijestolnice bila je ostvarena. (Službenim početkom institucionalnog kazališnog života u Beču smatra se 1741. godina).
Opremljeno kazalište, teatar u punom smislu riječi, priređuje 24. rujna 1881. svečanu inauguraciju s prvom predstavom, operom »Ruy Blas« Filippa Marchettija, a sljedećih večeri uslijedile su Verdijeva »Traviata« i »Rigoletto« te Donizettijeva »Poliuta«. Nijedan grad sadašnje Hrvatske tih godina nije imao tako veliko gledalište, tek su kasnije Rijeka (1885.), Split (1893.) i Zagreb (1895.) dobili kazališta.
Godine koje su uslijedile bile su pune uspjeha. Na sceni Politeame Ciscutti gostovale su opere najpoznatijih talijanskih kazališta, održavali su se maskenbali i dobrotvorne svečanosti čiji je prihod donirao u humanitarne svrhe.
Narodno kazalište u Puli osnovano je 1948. godine. Prva predstava bila je Držićev »Dundo Maroje« u siječnju 1949. Zbog dotrajalosti zgrade, gradske vlasti 1970. zatvaraju kazalište i raspuštaju glumački ansambl. Zgrada je godinama obnavljana, a ustanova je pod nazivom Istarska scena djelovala primarno kao organizator gostovanja. Obnovljena kazališna zgrada svečano je otvorena 5. svibnja 1989. godine izvedbom Gotovčeve opere »Ero s onoga svijeta« HNK Zagreb.
Sada ustanova nosi ime Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, te ponovno ima vlastitu produkciju, dramski studio i ugošćuje značajnije nacionalne i međunarodne predstave.