Istarsko narodno kazalište
Posljednji pozdrav velikom Branku Sušcu: Kaplja, oblak i vjetar čekaju da ga nagrade za životno djelo
(Snimila Nina Ljubić)
Branko Sušac preminuo je neposredno prije početka PUF-a, manifestacije koju je osmislio, pokrenuo sa svojim suradnicima te bio alfa i omega svega toga. Stoga je upravo tijekom PUF-a, kada su u Puli svi njegovi prijatelji, suradnici i kolege održana komemoracija u čast redatelja, kazališnog pedagoga, osnivača, voditelja i tajnika Kazališta Dr. INAT, osnivača i umjetničkog direktora PUF-a te producenta međunarodnog projekta Anno Domini Branka Sušca (Zagreb, 1948. – Pula, 2026.).
U Istarskom narodnom kazalištu toj su komemoraciji prisustvovali prijatelji i štovatelji njegova lika i djela, opraštajući se od njega te posvećujući mu svoje misli u knjizi žalosti.
Sve je počelo glazbenom numerom u izvedbi braće Alena i Nenada Sinkauza. U nastavku programa Ela Poljarević i Gordana Trajković, njegove vrijedne i drage suradnice i prijateljice pročitale su nekrologe, nakon čega je prikazan kratki video-kolaž posvećen nezaboravnom Branku.
Ela Poljarević govorila je o tome kako joj je Sušac pokazao put u svijet kazališta te da joj je otvorio i nove svjetove.
- Mnogima je dao prvu priliku, poticaj da otkriju svjetove kazališta, vjerovao je u ljude, te znao je da kazalište može mijenjati ljude, a ljudi svijet, kazala je Poljarević, dok je Gordana Trajković govorila o velikoj kazališnoj obitelji koju je kreirao, volio i stvorio te svi znaju što mu je značio INAT. Osvrnula se i na njegov koncept slobode, te o tome kako mu nakon pokretanja INAT-a nije bilo lako prvih godina, no radio je neumorno, a to je kazalište postao i poligon slobode.
- Hvala ti za svijet koji si stvorio, dok bude INAT-ovca bit će i Inata, kazala je.
Vladimir Torbica, županijski pročelnik za kulturu i zavičajnost se kratkom osobnom pričom osvrnuo na Sušca, kazao je da je to bila topla osoba, ali i ciničan, ponekad spektičan. Prisjetio se i nekadašnjeg Festivala mladih te uloga i važnosti sada nažalost svih pokojnih, Predraga Spasojevića, Eliane Batagelj i Branka Sušca te svega što je stvarao kroz godine, od svih uspona i padova, do kuhanja graha u Rojcu nakon predstava, biske u Foški, druženja u Momjanu, telefonskih razgovora, činjenice da je odgojio brojne generacije, s nekima se posvađao, a Pulu je obožavao.
- Kaplja, oblak i vjetar čekaju Branka da ga nagrade za životno djelo. Dobivao je on nagrade, ali premalo za sve što je učinio i stvarao, rekao je Torbica.
Pročelnica Grada Pule za kulturu i civilno društvo Paola Orlić govorila je o njegovom stvaralačkom nemiru, o pečatu koji je dao kulturnome identitetu grada, o stvaralačkom inatu.
- "Cijeli je svijet pozornica, i svi su muškarci i žene tek glumci", zapisao je Shakespeare u "Kako vam drago", a četiri stoljeća poslije, Peter Brook dodatno ustvrdio da je za kazalište dovoljan prazan prostor i dva čovjeka - jedan koji njime prolazi i drugi koji ga promatra. Malo je umjetnika u Puli te dvije velike misli pretočilo u život i umjetničku praksu tako dosljedno kao Branko Sušac. U vremenu kada je Istarsko narodno kazalište bilo zatvoreno, a kazališni život grada gotovo utihnuo, Branko nije čekao da se njegova vrata ponovno otvore. Duboko nesklon svemu rigidnom, službenom i ceremonijalnom, intrinzično podozriv spram reprezentativnog i kićenog, hrabro je otvarao druge, alternativne prolaze, navela je, između ostalog.
Prikazano je i video-obraćanje Enesa Kiševića koji se vrlo emotivno prisjetio nezaboravnog Branka, a u završnom dijelu komemoracije izveden je performans "Infuzija za Branka i PUF" Marka Zdravkovića Kunca, koji je i bio najavljen kao posljednji performans u režiji Branka Sušca.
