Užarena fotelja
Anja Ademi: "Vrijeme je da se krene u modernizaciju Kaštijuna, ali i cijelog sustava gospodarenja otpadom"
Anja Ademi (Snimio Milivoj Mijošek)
Na dan kada smo razgovarali s Anjom Ademi prošlo je točno šest mjeseci otkako je po drugi put preuzela mjesto direktorice Županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun. Dan kasnije na sjednici županijske Skupštine ponovno je tema Kaštijuna bila jedna od glavnih na aktualnom satu kada je nekoliko vijećnika postavilo pitanja o situaciji na tom istarskom odlagalištu otpada.
Problemi sezonalnost i sastav
Na sjednici u Pazinu je istaknuto da je najveći problem Kaštijuna miješanje biootpada i miješanog komunalnog otpada, a to posebno postaje izraženo u ljetnim mjesecima. Baš je to kao najveći problem u radu Kaštijuna izdvojila i Anja Ademi u razgovoru za "Glas Istre" u kojem je istaknula kako je vrijeme da se krene u modernizaciju Kaštijuna, ali i da je potrebno krenuti u razvoj cijelog sustava gospodarenja otpadom u Istarskoj županiji u kojem bi ključnu ulogu trebalo imati postrojenje za obradu biootpada.
Prije šest mjeseci preuzeli ste dužnost direktorice Kaštijuna, možete li reći kakvo ste stanje zatekli i što ste uspjeli napraviti u tom razdoblju?
- Puno je izazova u različitim segmentima, najveće opterećenje za samo MBO postrojenje i Centar je količina i sastav otpada koji dolazi u ljetnim mjesecima. Drugi izazov je vezan uz frakcije otpada koje nastaju nakon obrade i to prije svega uz gorivo iz otpada i željeznu frakciju. Navedene frakcije se privremeno skladište nekoliko godina i to predstavlja veliko opterećenje, najviše financijsko. Kroz ovih šest mjeseci upoznala sam se i s puno problema u radu postrojenja koji su posljedica otpada koji dolazi, a nije sastava kakvog bi trebao biti. Iz tog su razloga veliki zahtjevi u održavanju i investicijama jer se u prvih osam godina rada postrojenje jednostavno istrošilo puno više nego što je to bilo predviđeno. Naime, postrojenje nije projektirano za rad s otpadom s kojim mi trenutačno radimo.
Jeste li uspjeli naći neko rješenje, prije svega za idućih par mjeseci kada se očekuje vrhunac dolaska otpada zbog turističke sezone?
- Rješenje je zapravo relativno jednostavno kada ga sagledamo iz perspektive kapaciteta. Centar je projektiran za obradu 90.000 tona miješanog komunalnog otpada godišnje, a trenutačno obrađujemo oko 70.000 tona, dakle, kapacitetno nismo preopterećeni. Problem je drugačije prirode, a to je sezonalnost i sastav otpada. Kada se Centar planirao, nitko nije predvidio koliko će utjecaj turizma biti izražen, niti da će organska frakcija u miješanom otpadu biti toliko zastupljena. Upravo taj biootpad u miješanom otpadu predstavlja najveće opterećenje, kako za postrojenje, tako i za suživot s lokalnom zajednicom. Smanjenje organske frakcije u miješanom komunalnom otpadu naš je prioritet, no to je segment na koji mi u Kaštijunu ne možemo direktno utjecati. Odvajanje biootpada počinje na ulaznim vratima svakog građanina, svakog ugostiteljskog objekta i svakog velikog poslovnog sustava. Tehnologija mehaničko-biološke obrade otpada koju koristimo primjenjuje se diljem svijeta, tvrtke s kojima surađujemo i koje drže patente na određene dijelove te tehnologije, iste sustave ugrađuju i danas u novim postrojenjima. Kaštijun je, dakle, tehnološki usporediv s europskim standardima. No važno je naglasiti da je Kaštijun samo jedna karika u sustavu gospodarenja otpadom. Da bismo imali funkcionalan sustav, nedostaju nam druge karike.
Velike količine mokrog otpada
Možete li malo pojasniti o čemu se tu zapravo radi i u čemu je najveći problem s miješanim otpadom?
- Glavni problem je u tome što pod ključnim brojem miješanog komunalnog otpada često pristižu i druge vrste otpada koje tamo ne pripadaju, a koje je na samom ulazu operativno nemoguće odmah detektirati. Miješani komunalni otpad je miks svega onoga što nije odvojeno na izvoru, i tu nastaje najveći tehnološki pritisak. U ljetnim mjesecima taj je otpad izuzetno mokar i stiže u velikim količinama. Zbog takvog priljeva prisiljeni smo skraćivati proces sušenja u biološkoj obradi, što znači da materijal ne stigne dosegnuti optimalnu razinu suhoće. Posljedično, ljeti proizvodimo manje kvalitetno gorivo iz otpada, a na odlagališne plohe odlazi materijal s povišenim udjelom vlage, što je direktan uzrok pojave neugodnih mirisa. Da taj ulazni otpad ljeti nije toliko vlažan, proces bi bio uspješan, a intenzitet mirisa minimalan. Dokaz tome je rad Kaštijuna u zimskim mjesecima.
Je li rješenje moguće samo u suradnji s gradovima i Županijom, a onda i u domovima svakog stanovnika i poslovnog subjekta, ili se nešto može napraviti i na samome Kaštijunu?
- Apsolutno je potrebna sinergija svih od kućanstava i poslovnih subjekata do gradova i Županije, ali i sam Kaštijun se mora tehnološki razvijati. U trenutačnim gabaritima, s dozvolama i projektom iz kojeg je sufinanciran, Kaštijun je isključivo postrojenje za obradu miješanog komunalnog otpada. Za bilo kakav iskorak nužno je proširenje i modernizacija, što zahtijeva znatna financijska ulaganja. Kaštijun je, uz Marišćinu, među prvim centrima za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj. U međuvremenu su izgrađeni noviji centri, poput Biljana Donjih kod Zadra, koji uz MBO pogon imaju i dodatna postrojenja za obradu biootpada i biostabilizaciju. Znači da bi se riješio problem koji je sada nastao oko Kaštijuna potrebna su dodatna postrojenja i modernizacija postojećeg postrojenja, ali i dodatna ulaganja i investicije kako bi se stvorio sustav gospodarenja otpadom.
U idućoj fazi proizvodnja energije
Jeste li usprkos svim problemima uspjeli uvesti i neke novine u rad u proteklih šest mjeseci?
- Uspjeli smo započeti radove na privremenom zatvaranju bioreaktorske plohe A1, čiji je kapacitet popunjen u proljeće 2025. godine, a na koju smo odlagali metanogenu frakciju od početka rada centra. Radovi obuhvaćaju postavljanje drugog dijela sustava za otplinjavanje, izvedbu dijela sustava za dovod vode, prekrivanje odlagališta te spajanje plinskih zdenaca s plinsko-crpnom stanicom te s bakljom. Cilj radova je uspostava sustava za kontrolirano prikupljanje plinova i omogućavanje daljnje stabilizacije otpada što predstavlja sljedeću fazu upravljanja odlagalištem. Sljedeća faza razvoja je faza šest razvoja centra u kojoj ćemo uložiti u generatore i proizvoditi električnu energiju iz odlagališnog plina. Riječ je o velikoj investiciji i velikom koraku naprijed u razvoju centra. Veliki korak naprijed vidljiv je i na odlagališnoj plohi B1 na koju sada odlažemo metanogenu frakciju, a koja se do sada prekrivala zemljom i inertnim materijalom, kako je predviđeno projektom. B1 ploha se sada prekriva dnevnom folijom na kraju dana te smo uz to dodatno uložili značajna sredstva za pokrivanje debljom folijom kojom sprječavamo prodor oborinskih voda i širenje negativnih mirisa. Zahvati na odlagališnim plohama A1 i B1 predstavljaju korak naprijed u kvalitetnijem prekrivanju, smanjenju negativnih mirisa i kontroliranom prikupljanju plinova.
Je li problem slabog odvajanja otpada u gradovima, građanima ili u ugostiteljskim objektima?
- Većina istarskih gradova uspješno provodi primarnu selekciju i podjelu spremnika za biootpad građanima. Međutim, izazov leži u velikim sustavima poput ugostiteljstva i kampova, gdje je zbrinjavanje prepušteno otvorenome tržištu i komercijalnim uvjetima. Iz perspektive Kaštijuna, ključni izazov je ekonomske prirode jer zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada kod nas iznosi 146 eura po toni, dok su tržišne cijene zbrinjavanja biootpada znatno više, preko 200 eura po toni. Dok god je zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada najjeftinija opcija, imat ćemo izazov s motivacijom za odvajanjem.
Veliki troškovi zbrinjavanja
Možete li reći što se događa s prijavama pučke pravobraniteljice i inspektorata koji su imali primjedbe na rad Kaštijuna?
- Sve inspekcijske nadzore i upite pučke pravobraniteljice, koji većinom proizlaze iz prijava građana, shvaćamo maksimalno ozbiljno. Operativne zahtjeve na odlagališnim plohama smo već ispunili, a odnose se na privremeno zatvaranje odlagališne plohe A1 i kvalitetnije pokrivanje plohe B1. Sada rješavamo najteži dio, a to je zbrinjavanje preko 35 tisuća tona goriva iz otpada i 12 tisuća tona željezne frakcije. To su zaostaci koji su se na Centru nakupljali godinama, dijelom još od 2018. godine. Zbog specifičnosti i stanja tog materijala, kao i velikih količina, u nezavidnijoj smo poziciji pri javnim nabavama od drugih centara. Bez obzira na to, ugovori za zbrinjavanje goriva za ranije godine su potpisani i realiziraju se, a u tijeku je pregled ponuda za tekuće razdoblje čime zatvaramo ta otvorena pitanja.
Koliko je to financijsko opterećenje za poslovanje Kaštijuna?
- Financijsko opterećenje je izuzetno veliko. Kada govorimo o ukupnim troškovima zbrinjavanja goriva iz otpada i željezne frakcije koja se nalazi na lokaciji, govorimo o oko 12 milijuna eura. Za taj novac danas bismo mogli razvijati nove tehnologije i modernizirati pogon. Trenutačna situacija je neprirodna za tehnologiju centra, a rješenja inspektorata opravdano traže usklađenje jer dugoročno skladištenje na ovoj lokaciji nije predviđeno. Imam stručan tim, pratimo tehnološke trendove i imamo jasne ideje za unaprjeđenje, ali prioritet je sanacija zatečenog stanja.
Nakon svega, što mogu ljudi koji žive u okolici Kaštijuna očekivati?
- Dok se ne promijeni sastav otpada koji stiže na Kaštijun i dok se ne izgradi cjeloviti sustav gospodarenja otpada u Županiji, ne možemo s istim ulaznim materijalom očekivati drugačije rezultate. Moj tim i ja dajemo sve od sebe unutar tehničkih okvira koje imamo. Međutim, naša tehnologija jednostavno nije predviđena za obradu velikih količina biootpada. Ilustracije radi, zimi obrađujemo oko 900 tona otpada tjedno, dok ljeti ta brojka skače na čak 3.000 tona tjedno, s golemim udjelom vlage i organskog materijala. Rješenje vidim u suradnji s komunalnim društvima da na Centar stiže isključivo predviđeni sastav otpada te u gradnji postrojenja za obradu biootpada i energetsku oporabu goriva iz otpada. To je jedini način da smanjimo pritisak na Centar i vratimo povjerenje lokalne zajednice.
