profesorica Sveučilišta Jurja Dobrile
"English in Focus": Veliki razgovor s dr. sc. Renatom Šamo povodom 35. obljetnice uspješne znanstvene karijere i nove knjige
(Privatna arhiva)
Dr. sc. Renata Šamo zaposlena je kao redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. U petak, 13. ožujka u 12 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici ima promociju najnovije znanstvene monografije naslovljene "English in Focus", koja će biti prigodno održana u znaku obilježavanja 35. godišnjice njezine anglističke karijere. Tim smo povodom nedavno s njom razgovarali.
Punih 35 godina bavite se anglistikom. Poučavali ste engleski jezik, a danas predajete razne lingvističke i kulturološke kolegije na engleskom jeziku, znanstveno istražujete uglavnom anglističke teme, prevodite s engleskog i na engleski jezik, popularizirate anglističku struku u široj javnosti. Kako je sve počelo?
- U četvrtom razredu osnovne škole sva sam oduševljena počela učiti engleski jezik i već tada sam, naivno kako djeca znaju, počela govoriti da ću studirati taj jezik. U prvim gimnazijskim danima dodala sam mu španjolski jezik i moj se izbor više nikad poslije nije mijenjao. Poput većine anglista, počela sam raditi u školi, bila je to Industrijsko-tehnička škola "Vladimir Božac" u Puli, a poslije Industrijska škola, također u Puli. S velikim se zadovoljstvom sjećam i brojnih tečajeva u organizaciji tada jedine pulske privatne škole stranih jezika, Angolo. Bilo je to ratno doba, dolazili su prognanici i izbjeglice u velikom broju, neki od njih su se pripremali za odlazak u inozemstvo, mnogi s onu stranu Atlantika, pa je potražnja za tečajevima, prije svega, engleskog jezika bila doista velika. Domaći su također htjeli naučiti engleski jezik, nije bilo turizma, trebalo je nekako korisno iskoristiti slobodno vrijeme. Neki su mi od polaznika postali i do danas ostali dragi prijatelji. Osim toga, u posebnim sam uvjetima dragovoljno sudjelovala u vođenju tečajeva engleskog jezika turbulentne 1991. godine, oni su predstavljali svojevrsni začetak stvaranja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (engleski je ujedno službeni jezik u međunarodnom zrakoplovstvu) i sastavni dio priprema za naše kasnije pridruživanje NATO snagama. Jednostavno sam osjetila potrebu da i svojom stručnošću dam skromni, premda vrlo iskreni, doprinos obrani zemlje.
Učenje jezika za europsko građanstvo
Radili ste i u osnovnoj školi, kakve su vam uspomene iz tog razdoblja?
- Da, sedam godina, u Osnovnoj školi Centar u Puli. Bila je to jedna od tek nekolicine osnovnih škola u Hrvatskoj, uključenih u međunarodni projekt Učenje jezika za europsko građanstvo. Projekt je bio usmjeren na proučavanje ranog učenja stranih jezika u Europi i zanimljivo Kanadi, a tada (1990-ih) se realizirao eksperimentalno uz potporu Vijeća Europe. Slobodno mogu reći da smo uveli revoluciju u metodiku nastave stranih jezika, posebno engleskog, polazeći od pozitivnih rezultata istraživanja u sklopu projekta. Upravo zahvaljujući novim znanstvenim i nastavnim spoznajama do kojih smo zajednički došli u raznim zemljama dobna granica za formalni početak učenja prvog stranog jezika u osnovnim školama pomaknuta je na dob od šest-sedam godina, to jest učenike prvog razreda. Podsjećam kako bi danas, prema europskim preporukama, svaki građanin trebao naučiti najmanje dva strana jezika u životu. Bilo je to neponovljivo iskustvo za mene, bez pretjerivanja jedno od najizazovnijih i najplodonosnijih u karijeri, naučila sam puno od djece rane školske dobi, upoznala sam njihove krasne roditelje koji me i danas, pri susretu, pozdrave kao "tičericu" Renatu. Djeca su me naučila strpljenju, jer sam znala reći da sam prava "mjera za nestrpljenje". Tada sam kao metodičarka započela suradnju s pokojnom kolegicom Anom Mamić na bivšem Pedagoškom (danas Filozofskom) fakultetu. Da, sve je nekako krenulo od tog europskog projekta. Nakon vanjske suradnje, ondje sam se zaposlila 1997. godine, a moje zanimanje za znanstveno istraživanje logično se usmjerilo najviše na proces ovladavanja engleskim kao stranim jezikom u ranoj školskoj dobi, jednostavno se poklopilo sa zanimanjem svjetske (primijenjeno-)lingvističke zajednice za tu u ono doba novu problematiku.
U Vašoj novoj znanstvenoj knjizi donosite sustavni prikaz razvoja engleskog jezika. To je zasigurno bilo dugotrajno i složeno istraživanje.
- Zapravo i da i ne. Točno, puno sam istraživala literaturu, uvijek to činim kad planiram napisati novu knjigu. Sretna je okolnost da o engleskom jeziku imate puno relevantnih izvora u nas i u svijetu, no upravo je zbog toga i teško pratiti znanstvenu produkciju. Gotovo svaki izvor na koji naiđete učini vam se zanimljivim i korisnim, a jednom se ipak morate odlučiti za konačni izbor. S druge strane, nova knjiga je na neki način i sinteza mojeg cjelokupnog znanja o engleskom jeziku i njegovu prostranom govornom području, stjecanog praktično još od ranih školskih dana.
Kako je nastajala Vaša knjiga i koji su njezini ciljni korisnici?
Pisala sam ju otprilike tri godine nakon godinu i pol istraživanja literature i same pripreme. Kao i u prethodnim slučajevima, pisanje mi nije bio jednostavan proces iako me opušta, volim reći da mi je odlična mentalna gimnastika, kao i čitanje. No, nije nimalo jednostavno u pretrpanom rasporedu svakodnevnog privatnog i poslovnog života odvojiti potrebno vrijeme, pa su pauze – katkad i duže – bile neminovne. Inače, dosad sam, poput većine kolegica i kolega, najviše pisala u danima vikenda, blagdana, čak godišnjeg odmora, zimi i ljeti. Knjiga je namijenjena anglistima, stručnjacima i (mojim) studentima, ali očekujem da će i oni koje zanima barem dio anglističke problematike, uloga engleskog u multilateralnoj diplomatskoj komunikaciji ili internacionalizaciji visokog obrazovanja ili nešto slično tome, posegnuti za njom.
U ovom djelu suprotstavljate monolingvizam plurilingvizmu?
- Ne bih baš rekla da suprotstavljam, no ukazujem na obje perspektive, što je bitno, posebno kad govorimo o engleskom jeziku. Naime, engleski je danas jedini hipercentralizirani jezik (lingua franca), jezik koji usvaja i uči najveći broj ljudi diljem svijeta, pa se stječe dojam da vam je potrebno dobro znati jedino engleski. On je sigurno vrlo, vrlo korisna komunikacijska valuta, predivan jezik, no njegova dominacija ne smije potisnuti vrijednost ostalih, posebno materinskih, jezika. Globalizacijska su kretanja dodatno pridonijela njegovoj važnosti, čak i u onim dijelovima svijeta gdje prije nije ni postojala ozbiljnija tradicija učenja engleskog jezika, no globalizacija nas je također naučila kako svaki jezik ima svoju vrijednost, posebno u zajednici koja se njime najviše služi. Zanimljiv je danas primjer tijela EU-a. U toj se asocijaciji koriste 24 jezika, uključujući hrvatski, svaki ima službeni status, EU doista potiče višejezičnost kao jedno od svojih temeljnih načela. Međutim, najviše se u prijevodima, pisanim i usmenim, koriste engleskim jezikom, to su nam potvrdili hrvatski prevoditelji u Strasbourgu prošle godine. Toliko se njime koriste da se razvio jedan poseban (pod)varijetet, Euro-English, donekle drugačiji od standardnog engleskog na svim razinama, od izgovora, gramatike, vokabulara pa nadalje.
Koliko se engleski jezik mijenjao usred svih procesa globalizacije, uporabe društvenih mreža i slično?
- Globalizacija je potvrdila i učvrstila dominaciju engleskog jezika u suvremenom svijetu, ali je također mijenjala i sam engleski do te mjere da sam još prije 15-ak godina od Britanskog društva za primijenjenu lingvistiku, čija sam bila članica, nerijetko dobivala informacije o potpisivanju peticije kojom je dio Britanaca tražio zaštitu engleskog jezika od stranih utjecaja (čistoću engleskog jezika). Svaki se jezik nužno mijenja, nikad jednosmjerno, studentima objašnjavamo da je jezik kao živi organizam (može i (iz)umrijeti), starije generacije teško mogu razumjeti mlade kad komuniciraju, primjerice, sms-ovima. Na jednoj ženevskoj konferenciji sam nam je Noam Chomsky, vodeći svjetski lingvist XX. stoljeća, priznao kako uopće ne razumije unučad kad međusobno razgovaraju na tom "svom novom" jeziku.
Nepresušni izvor dobroga
S Vašim studentima često idete na terensku nastavu?
- Da, uvijek uživam s njima, mladost je nepresušni izvor dobroga, želim ih naučiti i kako će se intelektualno razvijati, diploma nije nužno jedina garancija vjerodostojnog intelektualnog profila, moraju steći širok pogled na svijet i znati se (samo-)kritički pozicionirati u njemu. Putujemo, obilazimo izložbe svjetskih umjetnika, posjećujemo međunarodne organizacije koje nam svojim odlukama utječu i na svakodnevni život, idemo u kino ili kazalište. Najčešće idem s njima ili im preporučim nešto što ne bi smjeli propustiti kad već imaju prigodu. U travnju idemo na zajedničku terensku nastavu u Budimpeštu, Bratislavu i Salzburg.
Kakve su današnje generacije studenata, znaju li već u startu više engleski nego prije?
- Svojim studentima slikovito velim da je predavati engleski jezik i blagodat i prokletstvo. Engleski je toliko popularan među mladima da ih uglavnom ne trebate dodatno motivirati za učenje, kao što bi to možda bio slučaj s nekim drugim, manje zastupljenim jezikom. S druge strane, brucoše odmah na prvom satu upozorim da na studiju neće samo učiti bolje govoriti taj jezik, već će učiti o njemu, naučit će lingvistički razmišljati, kritički analizirati djela na tom jeziku, shvatiti društveno-politički i kulturološki kontekst u kojem se razvijao, sa svim prednostima i nedostatcima. U početku im je to teško shvatiti i prihvatiti, posebno onima koji imaju doista dobru govornu kompetenciju, pa dođu previše samouvjereni i smatraju da se ne moraju posebno pripremati za ispite, snaći će se već nekako. No, kad ne polože ispit par puta, počinju mijenjati navike i pristup, a manjina čak odustane od studija. Neupućeni nerijetko studij stranog jezika nepravedno poistovjećuju s tečajem stranog jezika, a razlika je ogromna, naravno.
Daljnji planovi?
- Uvijek ih imam, samo što mi kronično nedostaje vremena. Planiram napisati novu knjigu u suradnji s jednom dragom kolegicom, iz semiotičke perspektive, u kojoj bi predmet naše analize bio jedan poznati pulski lokalitet. Ulagati znanje i iskustvo u daljnji razvoj pulskog Odsjeka za anglistiku, u suradnji s ostalim njegovim članovima. Putovati, pročitati barem djelić odavno kupljenih knjiga koje me strpljivo čekaju na policama (i podu) iako ih stalno čitam, možda početi učiti kineski jezik, krenuti hrabro ususret novim izazovima – privatnim i poslovnim… Energije mi ne nedostaje, dobivam ju i od svojih studenata!
O autorici
Nakon što je diplomirala Engleski jezik i književnost (Španjolski jezik kao B predmet), autorica prva radna iskustva stječe kao srednjoškolska profesorica, ali se ubrzo uključuje u eksperimentalni projekt ranog učenja stranih jezika u Republici Hrvatskoj, zbog čega prelazi u osnovnu školu. Time ujedno počinje njezin nastavnički rad u visokoškolskom sustavu koji neprekidno traje od sredine 1990-ih. Usporedno razvija znanstveno-istraživačku karijeru, koja ju najprije dovodi do obrane magistarskog, a potom doktorskog rada. Slijede godine intenzivnog znanstvenog usavršavanja, između ostalog, kroz aktivno sudjelovanje na više od 50 konferencija i simpozija, nerijetko u inozemstvu (Washington D.C., Boston, Oxford, Cambridge, Dublin, Cork, Kopenhagen, Ženeva, Pečuh, Krakov, Mons, Graz, Klagenfurt, Atena, Groningen, La Valletta, Tallinn, itd.). Autorica je ili su-autorica više od 40 znanstvenih i stručnih radova, samostalno potpisuje tri znanstvene monografije te ima jednu znanstvenu su-uredničku knjigu. Osim većeg broja diplomskih i završnih radova, dosad je mentorirala pet doktorskih radova obranjenih na Sveučilištu u Zagrebu. Dobitnica je sljedećih uglednih stipendija: Britanskog savjeta Hrvatska (dva puta), Svjetske udruge lingvista i Sveučilišta u Oxfordu. Redovito je član programskih i organizacijskih odbora domaćih skupova. Bavi se prevođenjem tekstova uglavnom iz područja kulture i obrazovanja, ali redovito također prevodi znanstveno-istraživačke radove iz različitih područja. Predavala je ili još uvijek predaje niz lingvističkih, kulturoloških i metodičkih kolegija na (prije)diplomskoj razini na trima hrvatskim sveučilištima (Pula, Rijeka i Zagreb). Osim toga, samostalno izvodi dva kolegija na jednom sveučilišnom doktorskom studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je su-izvoditeljica na jednom sveučilišnom doktorskom studiju na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Rado sudjeluje u različitim programima namijenjenim popularizaciji znanosti. Njezin je znanstveno-istraživački rad usmjeren na više područja, no najviše je istraživala proces čitanja na (ne)materinskom jeziku iz psiholingvističke perspektive.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
