Svjetski dan borbe protiv raka
Ispovijest 37-godišnje Puležanke: "Moj posao je da se izliječim"
(Pexels, Martina Vojnić Ivančević)
Bolest ne dolazi uz najavu. Ne bira trenutak ni životnu fazu. Ušulja se tiho, dok se planiraju budućnost, posao i živi ritmom kakvog poznaju mnoge mlade majke. Upravo u takvom razdoblju 37-godišnjoj Puležanki Martini Vojnić Ivančević dijagnosticiran je karcinom dojke. U tjednu kada se obilježava Svjetski dan borbe protiv raka, naša sugrađanka podijelila je svoju priču kao poruku o važnosti slušanja vlastitog tijela, želeći ohrabriti druge žene i pokazati da rana reakcija može napraviti presudnu razliku.
Trostruko negativan i invazivan karcinom
Jedna sumnja koju nije mogla ignorirati, odvela ju je na pregled - mali korak koji je otvorio put zahtjevnom, ali uspješnom liječenju.
- Napipala sam nešto, ali nisam bila sigurna da je išta ozbiljno. Pomislila sam - ma nije ništa, mlada sam, živim i jedem zdravo, bavim se sportom cijeli život. Nikad ne bih rekla da bih mogla oboljeti od karcinoma dojke. Ali vrag mi nije dao mira. Otišla sam na ginekološki pregled, privatno, gdje je napravljen i ultrazvuk. Na ultrazvuku se nije nešto previše vidjelo, ali vidjelo se da je nešto. nismo bili sigurni što i jednostavno sam otišla korak dalje. I napravila sam biopsiju.
Sljedeći korak bila je biopsija, prisjeća se Martina.
- Nakon desetak dana stigao je nalaz. Taman sam dobila posao, život mi je lijepo krenuo, sve se posložilo… i onda jedan poziv. U tom trenutku sve se okrene, kaže.
Dijagnoza karcinoma dojke postavljena je prije sedam mjeseci, u lipnju prošle godine. Slijedio je susret s onkologom i početak zahtjevnog procesa liječenja. Martina je prošla 16 ciklusa kemoterapije, prije dva tjedna operirana je u Zagrebu, a uskoro je čeka zračenje u Rijeci te imunoterapija u Puli.
- Zbog toga živim na relaciji Pula-Zagreb-Rijeka, ali ja sam pozitivna i živim normalno. Kemoterapiju sam dobro podnijela. Nije mi bilo loše, nije mi bilo slabo, normalno sam funkcionirala. Najteže mi je bilo ljeti, zbog vrućina i dugih dana u bolnici. Tamo provedeš cijeli radni dan - vađenje krvi, pregled, pa terapija koja traje i po četiri sata. Vrijeme sam provodila čitajući, družeći se s drugim pacijenticama i razmjenjujući iskustva. Bez organizacije vremena ljudi psihički obole. Moraš si nekako posložiti dan, dodaje.
Trenutno je na bolovanju, a zaposlena je u Dječjem domu Ruža Petrović u Puli.
- Pet mjeseci sam radila i onda sam morala stati. Ali vratit ću se. Moj posao sada je da se izliječim, poručuje. Upitana je li na početku osjećala strah ili zbunjenost, kaže da je strah nikada nije obuzeo - čak ni u trenutku dijagnoze.
- Mama mi je liječnica, pa mi je možda bilo lakše razumjeti cijeli proces. Jednostavno sam se pomirila s tim. U životu sam već prošla puno toga. Kao dijete, s tri godine, stradala sam u prometnoj nesreći. Nakon svega toga, ovo je još jedan izazov koji će proći. Moraš u glavi biti jak i posložiti si prioritete, govori sugovornica, ističući da se i dalje bavi stvarima koje je voljela i ranije.
- Kao likovna pedagoginja po struci, sada imam nešto više vremena za svoje hobije, oslikavanje šalica, izradu nakita i satova za dječje rođendane, dodaje.
Martinin karcinom bio je trostruko negativan, invazivan i brzo se širio - riječ je o agresivnijem podtipu koji češće pogađa mlađe žene i ne reagira na hormonske ni HER2 terapije, zbog čega je liječenje zahtjevnije. Kemoterapija je, srećom, odlično djelovala, a operacijom je odstranjen preostali dio tumora i limfni čvorovi.
- Da nisam reagirala na vrijeme, pitanje je kako bi sve završilo. Krvarenje iz nosa koje se počelo pojavljivati bez razloga bio je dodatni znak da nešto nije u redu, prisjeća se. Snagu crpi i iz majčinstva. Ima kćer koja je ove školske godine krenula u prvi razred osnovne škole.
- Nije lako imati dijete u prvom razredu i istovremeno prolaziti kroz terapije. Neki dani su teški, nekad se ne možeš dignuti iz kreveta, ali moraš - moraš dijete spremiti u školu, pomoći raditi zadaće, prošetati psa. Jednostavno te čekaju obaveze i život ide dalje. Svojoj kćeri odmah sam rekla što se događa, nisam ništa skrivala. Shvatila bi i sama ili bi čula od nekog drugog, a to bi bilo još teže. Najbolje je da dijete sve čuje od svoje mame, kaže Martina.
Veliku ulogu u cijelom procesu ima podrška njenih bližnjih i zdravstvenog sustava.
- Podrška mi znači jako puno - počevši od obitelji, supruga, kćeri i roditelja, pa do prijatelja, učitelja u školi, liječnika, onkologa i medicinskih sestara. Svi su zaista odlični i zajedno sve nekako funkcionira. Medicinske sestre na kemoterapiji su nevjerojatno pozitivne, dijele s tobom te trenutke i stvarno su velika podrška. I onkolozi su izvrsni. Trenutno se liječim kod doktorice Antonije Salamun i s njom sam "kliknula" na prvu - mogu s njom podijeliti stvari koje ne mogu ni s kim drugim. Slično mi se dogodilo i u Zagrebu, na Klinici za tumore gdje sam operirana - s kirurgom sam odmah uspostavila povjerenje. Jednostavno moraš vjerovati da će sve biti u redu i da neće doći do komplikacija, govori Martina.
Prisjetila se i samih početaka liječenja, koji nisu bili tako davni.
- Glavna sestra iz dnevne onkološke ambulante nazvala me i dogovorila termin za edukaciju. Ona te prva provede kroz cijeli proces - od vaganja i vađenja krvi do informacija gdje se trebaš javiti i što te sve čeka. Dobiješ i upute kako ostvariti inkluzivni dodatak, informacije gdje nabaviti perike i turbane, savjete o prehrani, fizičkoj aktivnosti i tome čime se smiješ baviti, pa i preporuke za udruge poput Gee. U kratkom vremenu dobiješ zaista puno informacija. Meni se dogodilo da sam u vrlo kratkom roku dobila dijagnozu, a onkolog mi je odmah objasnio sve - što smijem, što ne smijem i kako će liječenje izgledati. U početku je to bilo previše informacija odjednom, ali s vremenom sve sjedne na svoje mjesto. Onkolozi su izuzetno strpljivi - ponovit će ti i sto puta ako treba. Nemam nijedno negativno iskustvo i zaista, kad god mi nešto treba, mogu doći i dobiti pomoć ili informaciju, kaže.
Perike, obrve i humor kao lijek
Gubitak kose, obrva i trepavica bio je dio procesa, ali Martina je i tome pristupila na sebi svojstven način - s humorom.
- Prijateljica me obrijala i od toga smo napravili skeč. Nabavila sam nekoliko perika i zezali smo se s njima. Kad imaš malo dijete, moraš sve nekako okrenuti na pozitivu, kaže. U svemu joj je pomogla i Udruga Gea Pula, kojoj se obratila odmah po dijagnozi.
- Pomogli su mi oko perika, prehrane, savjeta… Kad mi treba podrška, znam kome se javiti, ističe.
Za kraj ima jasnu poruku svim ženama, ali i muškarcima.
- Bitno je na vrijeme otići na pregled. Nema srama u mamografiji, ni prije četrdesete godine. Ne treba se bojati. Ako se zatvorimo u strah i negativu, psihički propadnemo. Ovo je dio života i može se pobijediti, poručuje Martina Vojnić Ivančević.
Prevencija je ključ
Iako se rak ne može u potpunosti spriječiti, može se otkriti u ranoj fazi, kada su izgledi za uspješno liječenje znatno veći. Upravo zato stručnjaci kontinuirano naglašavaju važnost edukacije žena o samopregledu dojki te redovitog odazivanja na preventivne preglede, uključujući mamografiju u sklopu županijskih i nacionalnih programa.
U Istarskoj županiji, u suradnji s Istarskim domovima zdravlja, provodi se program prevencije i ranog otkrivanja karcinoma dojke za žene od 45 do 49 godina. Žene koje dobiju poziv na pregled, a nisu u mogućnosti doći u dodijeljenom terminu, mogu se javiti kako bi oslobodile termin za drugu pacijenticu i dobile novi odgovarajući termin putem e-maila [email protected] ili na broj telefona 095 343 6911.
Prošle je godine započeo i 9. ciklus provedbe Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke. Krajem ožujka 2025. godine započelo je pozivanje žena na mamografiju u sklopu novog dvogodišnjeg ciklusa. Sukladno preporukama Europske komisije, dobna granica postupno se proširuje na žene od 45 do 74 godine, pri čemu se u svakom ciklusu uključuju dodatna godišta.
U sljedeće dvije godine pozive s terminima za mamografiju dobit će žene rođene između 1955. i 1976. godine, odnosno žene u dobi od 49 do 70 godina. Program sada obuhvaća 22 godišta žena, dok je ranije obuhvaćao 20 godišta u dobi od 50 do 69 godina.
Stanovnice Istre posljednje dvije godine imaju mogućnost pregleda putem suvremenog mobilnog mamografa kojeg je financirala Istarska županija. Njime su omogućeni preventivni pregledi dojki u moblinoj jedinici koja prema unaprijed dogovorenom rasporedu, dolazi u gradove i manja mjesta diljem županije. Cilj je omogućiti jednaku dostupnost pregleda svim ženama, osobito onima koje žive dalje od zdravstvenih ustanova s fiksnim mamografima. Mobilna jedinica nabavljena je na prijedlog struke kako bi se pregledi približili što većem broju žena i time povećao odaziv na preventivne programe.
Liječnici podsjećaju da preventivni pregledi često traju manje od jednog sata, a mogu napraviti presudnu razliku između jednostavnijeg liječenja i dugotrajne, kompleksne terapije. Ženama se posebno preporučuje mjesečni samopregled dojki, ultrazvuk dojki ili mamografija prema dobi i preporuci liječnika, redoviti ginekološki pregled i PAPA test, HPV testiranje prema smjernicama, dermatološki pregled kože, osobito kod osoba svijetle puti i onih s većim brojem madeža, a za muškarce je izrazito važna kolonoskopija prema dobi i rizičnim čimbenicima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
