(Arhiva GI)
U petak, 9. siječnja zauvijek nas je napustio dugogodišnji novinar i urednik Glasa Istre, njegov glavni urednik od 1991. do 1992. godine, cijenjeni književnik i kulturni djelatnik Miroslav Sinčić.
Miroslav Sinčić rođen je 22. veljače 1937. u Račicama kod Buzeta. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Radio je kao učitelj, nastavnik, djelatnik u kulturnim ustanovama, novinar, publicist. Dugi niz godina bio je privatni nakladnik (Reprezent). Živio je i radio u Račicama i Puli. Do nedavno je bio vrlo aktivan, do 2018. godine njegov je Reprezent izdavao "Jurinu i Franinu", a i redovito je pisao, za časopise, zbornike, sudjelovao je na književnim i kulturnim susretima te njegovao je kulturnu baštinu svoga kraja s puno ljubavi, pažnje, strpljenja i znanja.
Svoj književni rad započeo je 50-ih godina prošloga stoljeća u pulskome omladinskom Književnom klubu i časopisu "Istarski borac". Kao urednik potpisuje mnoštvo knjiga iz područja hrvatske kulturne, književne i umjetničke baštine Istre, primjerice niz "Novija istarska lirika". Bio je urednik i nakladnik tradicionalnoga godišnjaka "Jurina i Franina", kao i časopisa "Istarski mozaik" i "Istra", dio uredništva edicije "Istra kroz stoljeća", član uredništva časopisa "Nova Istra" itd. S Renatom Percanom ("Prepoznavanje zemlje", 1996.) i Slobodanom Vuličevićem ("Istarski rukopisi – Calligrafie istriane", 1998.) bio je suautor grafičko-poetskih mapa.
Zastupljen u zajedničkim zbirkama, antologijama – npr. Zvane Črnje i Ive Mihovilovića ("Korablja začinjavca", Rijeka 1969.), Milorada Stojevića ("Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća", Rijeka 1987.), Mirjane Strčić ("Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća – Istarska pjesmarica", Pula 1989.), Borisa Biletića ("I ča i što i kaj – iz suvremene hrvatskoistarske lirike", Pula 1997.), Daniela Načinovića ("Priče iz Istre – hrvatski pripovjedači XX. stoljeća", Pula 1999.) i dr. Autor ili suautor u nekoliko monografskih i prevedenih izdanja, primjerice "Hum" (Pula 1994., 2000.). Notiran u Hrvatskome leksikonu II (Zagreb 1997.).
Nakon prve zbirke pjesama "Put k mramoru" (Pula, 1968.) objavio je zbirke: "Nisi samo zemlja i kamen" (pjesme i novele, Buzet 1969.), "Razletavke" (čakavske pjesme, Rijeka 1971.), "Kunfini" (čakavske pjesme, Pula 1980.), "Povratak u zavičaj" (zbirka poezije i proze u ediciji Istra kroz stoljeća, Pula 1990.), "Bavul" (izabrane pjesme i priče u povodu 50. obljetnice djelovanja, Pula 2005.), "Vrisci i poljupc"i (Buzet, 2009.), "Zvoni & Vitar" (sa Stanislavom Petrovićem, Zagreb 2012.), "Ludi vjetar i druge pjesme" (Pula/Roč/Račice 2014.).
Bio je član Društva hrvatskih književnika, kao i njegovog Istarskog ogranka. Prije Glasa Istre, radio je u pulskim školama, a iz Glasa Istre išao je u mirovinu 1993. godine.
Stariji novinari i urednici sjećaju se njegovog velikog entuzijazma, znanja, truda, kolegijalnosti, uvijek je bio miran, staložen.
Prevođen je i nagrađivan, među ostalim Nagradom Mijo Mirković - Mate Balota i Verši 2006.