roland mikelić
Puležan obišao Libanon, Siriju i Iran, a sada hodočasti na - Trsat
(Privatna arhiva)
Večeras oko 18.30 sati stižem na meni jedno od najdražih mjesta, na našu Kantridu. Predzadnji je to dio mog zavjetnog hodočašća, za jutro u ponedjeljak ostavio sam etapu od Kantride do Trsatskog svetišta gdje, putem Trsatskih stuba, planiram stići u 9,30 sati.
Riječi su to Rolanda Mikelića, velikog, strastvenog navijač Rijeke iz Pule koji se zavjetovao se Majci Božjoj Trsatskoj da će, postane li Rijeke prvak države, propješačiti put od Pule do Trsata. Rijeka je svoje učinila, na redu je bio – Roland.
Zavjetovao se Majci Božjoj Trsatskoj
– Zavjetovao sam se Majci Božjoj Trsatskoj da ću, ako naš voljeni klub osvoji duplu krunu, ne dakle jedan od tih trofeja, pješačiti od Pule do Trsata. Iz Pule sam krenuo u zoru u četvrtak, no relativno sam sporo napredovao jer ovih dana vladaju velike vrućine koje istinski iscrpljuju tijelo.
Prva etapa je bila od centra Pule do Svetvinčenta, tamo sam odmarao za vrijeme najvećih vrućina da bih na večer stigao u Žminj i prenoćio u mjestu Cere. Prespavao sam kod prijatelja, također zaljubljenika u "Rijeku".
Put sam podijelio u četiri etape, i evo me idem prema kraju, ispričao nam je Roland dok smo ga "hvatali" prigodom spuštanja s Poklona prema Matuljima. Odmor na kraju drugog dana bio mu je u Šušnjevici gdje je po njega došao prijatelj kod kojeg je, u podnožju Pićna, prespavao da bi ga u jutro vratio u Šušnjevicu iz koje je slijedio najteži dio hodočašća – putem preko vrha Učke do Poklona gdje je noćio u planinarskom domu.
U jednom dijelu kretao se i "Putem kontabanda", znamenitom rutom Šušnjevičana koji su tim putem krijumčarili robu iz Italije u Slobodnu državu Rijeku, iz koje su pak na istarski teritorij tada u sastavu Italije donosili dobra koja su nedostajala ili imala zbog poreza jako visoke cijene.
Priča je to koja je jako dobro ispričana u iznimno zanimljivom Muzeju Vlaški Puti u Šušnjevici, a da je Roland birao dionice koje sobom donose i zanimljive priče bilo je od njega i za – očekivati.
Svjetski putnik
Riječ je naime o strasnom "svjetskom putniku", o pravom istraživaču država i društava koje baš i nisu na "udaru" turista. U zadnje tri godine temeljito je obišao najprije Libanon i Siriju, lani potpuno sam i Iran.
– Ono što je jedina istina, gdje god stignete s dobrim namjerama, imat ćete istinsku dobrodošlicu. Iran je fantastična država, u mnogim područjima gospodarstva i jako razvijena, no apsolutna je istina da je većina njegovih stanovnika, i ne samo mlađe dobi, jako "gladna" zapadnih vrijednosti. Koliko god one bile, a nama je to dobro poznato, u mnogim svojim elementima loše, pojasnio nam je Roland.
Svi koji žele završetak sunčane i praznične nedjelje učiniti na Kantridi, mogu ispod B tribine oko 18,30 sati dočekati Rolanda, hodočasnika "Rijeke". Ustrajnog i hrabrog jer prelazio je dnevno više od trideset kilometra što inače nije uobičajeno – Camino dnevne ture iznose oko 20 kilometra.
Nakon što u ponedjeljak prođe gradom do Trsata, HNK Rijeka je s njime zakazala susret nakon kojeg će posjetiti i sjedište kluba na Rujevici.
U svakom slučaju – divna gesta. Prema zavjetu Majci Božjoj Trsaskoj, HNK Rijeci koja je time dobila još jednu jako pozitivnu odrednicu, k tome i silno važnu na putu prema Ligi prvaka, svim navijačima Rijeke s kojima je i Roland bio na mnogim gostovanjima.
I prema sebi samom jer kad se spoje zavjet, ljubav prema klubu i jedno veliko, nesebično davanje, i život dobiva sasvim druge i drugačije konotacije.
Barba Kesovija
– Da, nije baš često da Puležani navijanju za Rijeku, ali za to je "krivac" moj barba, poznati sportski novinar Željko Kesovija. On me naime kao malog vodio na utakmice još osamdesetih godina.
Sjećam se prve: 22. listopada 1989., Rijeka – Spartak, pobjeda 3:0, a gol je dao još jedan Puležan – Elvis Scoria. Od 1994. godine do danas to činim sam, odnosno s prijateljima. Bio sam na bezbroj utakmica, brojnim gostovanjima, kad ju jednom doživiš, "Rijeke" vrlo brzo postane način života.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
