Đir po tržnici na Verudi
Nema tikvica, ni krastavaca... Trgovkinje: Roba je uglavnom ista već neko vrijeme
(Snimila Jelena Milović)
Ovaj četvrtak definitivno nije bio dan za nabavku na otvorenom. Kiša je neumoljivu padala cijelo prijepodne, a sve što se moglo izbjeći, tog se jutra i izbjeglo. To su nam, čim smo se pojavili na Tržnici Veruda, bez krzmanja potvrdile i trgovkinje koje su se našalile da ni same ne bi bile na tom mjestu, da im ono slučajno nije i radno mjesto, pa nemaju baš izbora.
- Vrijeme je katastrofa, a prodaja još gora. Roba je uglavnom ista već neko vrijeme, a prodaju nam i dalje uvjetuju trgovački centri. Ljudi su praktični, na jednom su mjestu, u zatvorenom i parkirani. Makar nam se događa da nam drugi dan, nakon što su kupili povrće u marketu, dođu i kažu da su sve bacili jer nije bilo dobro pa moraju kupiti ponovo. Na kraju su na gubitku, ali mnogi ne razmišljaju na taj način. Svi računaju na jeftinije, ali mi se s "velikima" ne možemo ni mjeriti. Nama je važno da je naša roba dobra i mušterija zadovoljna, jer će se samo tako vratiti, govori nam ljubazna trgovkinja, pojašnjavajući personalizirani karakter ovakvog vida trgovinskih navika.
- S obzirom na vrijeme, još je i dobro. Potpuno ih razumijem i da će se snaći s onim što imaju u kući, jer ni ja ne bih izašla. Nema trenutno neke nove robe da privuče kupce; nema tikvica, ni krastavaca. Sad je taj prijelazni period i ponuda je ista ona koje je bila cijele zime. Štufi su već blitve i kelja, ali strpljen - spašen. Mi ćemo uskoro imati krastavce i nakon toga trebale bi doći i tikvice. Ljudi su se pogubili i ne znaju kad što kod nas prispijeva, jer su maltene neki artikli dostupni 12 mjeseci pa ne znaju kad kreće naša, domaća proizvodnja. Čak i oni stari koji su odrasli na selu i koji su nekad sadili, ni oni više ne znaju. Meni trenutno idu najviše jagode, jer smo po njima poznati i znaju da ovdje nema kupovine ni preprodaje. Osim toga, ljudi su ih se i zaželjeli, ispovijedala nam se još jedna trgovkinja s Verude.
- Danas ide manje, sutra će više. Nema tu posebne filozofije. Imamo svoju klijentelu, nema nekog trenda novih kupaca. Sad kako je bilo ovih feštica, znali su u manjim grupama doći Slovenci, ali to je zato što oni 'điraju', pojednostavljeno je opisala još jedna njihova kolegica.
A cijene su već dugo vremena ujednačene. Mladi luk je dva eura vezica, koliko košta i kilogram žutog luka. Rotkvice su po euro, a ima i jagoda za koje ćete kilogram platiti 7 eura. Salata košta 4 eura, kelj po 3 eura koliko je i blitva. Krumpir je po 1,5 eura. Mrkva je po 3 eura, koliko košta i kupus. Trešanja na Tržnici Veruda još uvijek nema, ali neće proći dugo da se i one zacrvene na ovom mjestu.
U ribarnici na Verudi Robert Zović nam je ponosno pokazao svoj pult pun ribe iz mora; ništa iz uzgoja. A pult je izgledao zaista impresivan, nakrcan friške ribe ulovljene tog jutra. Što vrijeme dozvoljava, to se ulovi. Bilo je tu cipla, po 6 eura, kantara po 8,60 koliko košta i kilogram goluba. Orada je po 7,50 eura, koliko i očada, sipa po 20, lignja po 22,50, a ribon po 14,60. Salpa je po 5,95 eura, a šuri po 6. Srdele nema do kraja lovostaja - 1. lipnja, a kupcima je važno samo da je riba friška. Toliko friška, uvjerili smo se, da je hobotnica još bila živa.
- Imam vjerne kupce koje treba i pohvaliti jer imaju navike da kupuju ribu. Mogu samo reći - svaka im čast, zaključuje Robert koji vrlo dobro zna da je dobra baza za kvalitetnu trgovinu, povjerenje u trgovca i robu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
