ŠTO SE DOGAĐA?

U tri godine iz pulske Pošte otišlo 50-ak radnika: "Uprava bi htjela da smo kao Amazon, a iskorištava ljude za sitne pare"

| Autor: Ian Tataj
Kako su poštari odlazili, povećani su rajoni za dostavu (Arhiva Glasa Istre)

Kako su poštari odlazili, povećani su rajoni za dostavu (Arhiva Glasa Istre)


Zadnjih nekoliko mjeseci u Istri, kao i u drugim krajevima Lijepe Naše, usluge Hrvatske pošte jako su usporene, do te mjere da građanima i institucijama otežavaju administrativne poslove. Problemi kašnjenja dostave poštiljki i računa vode do zakašnjelog podmirivanja režijskih troškova, a u nekim ekstremnim slučajevima i do ovrhe ili prekidanja usluga banke, HEP-a ili nekih drugih javnih službi. Nerijetko to ljudima šteti i na profesionalnoj razini, a posljedice mogu biti i veće, recimo ako se ne odazovete na vrijeme pozivu iz suda.

Više nego osobni, profesionalni ili obiteljski problem, moderne su birokratske države posebno osjetljive na neadekvatnu brzinu poštanske dostave. Jer, iako imamo sustav "e-građani" i mogućnost plaćanja preko mobitela, mnogi se službeni akti i dalje moraju dostaviti fizički, i ponekad osobno. A to je posao Hrvatske pošte, a ne privatnih dostavnih tvrtki.

Otvoreni oglasi

Glavni je problem, naizgled, što poštara naprosto nema. Na dan pisanja ovog članka, na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prijavljeno je 18 oglasa HP-a za djelatnike diljem Istre, od kojih je troje za Pulu. Na razini Hrvatske govorimo o oko 90 takvih oglasa. Proteklih mjeseci su brojke znale biti i puno veće.

Istražili smo zašto se u zadnje vrijeme, kada vidite poštara kako hoda s torbom prepunom pošiljki, treba "uhvatiti za dugme", i kao u neka starija doba već ga na ulici presresti, kao što mnogi već rade, i zapitati, imate li nešto za mene?

Razgovarali smo s bivšim djelatnikom Hrvatske pošte, Slavkom iza kojeg je 15-godišnje poštarsko iskustvo, a do početka ove godine radio je kao poštar opće dostave u Puli. U slučaju da se situacija u Pošti popravi, volio bi opet raditi za HP. Kako on svjedoči, više je problema koji muče Hrvatsku poštu i njezine djelatnike, a nisu počeli u zadnjih šest mjeseci, već puno ranije.

- Prije otprilike pet godina krenula je transformacija Pošte. Moja šefica je imala menadžerski ugovor jer je imala zaista velik raspon posla. Tu govorim o plaći od 12.000 kuna. Ali ni ona nije mogla raditi bez ljudi. Nema ljudi. Zadnji su se direktori također izmjenjivali jer nisu mogli ostvariti ciljeve. Imaju proračune po kojima naša dostava treba funkcionirati. Kada se to ne odradi, prigovaraju nam. Ali, što je bilo? Nekad bi tip s kolicima išao za poštarom i mjerio korake, da bi izračunao koliko se može dostaviti i u kojem vremenu. Sada nema fizičke osobe, nego to radi program. Ako to ne funkcionira, kriv je voditelj. A program ne ide na teren. Znate kako se kaže, papir sve trpi, ali i program sve trpi. Ti njega moraš navoditi, a ne on tebe. Uprava bi htjela da smo kao Amazon koji radi briljantno, a iskorištava ljude za sitne pare, kaže Slavko.

Zadnje tri godine

Najgore doba Hrvatske pošte, po njemu, zadnje su tri godine, a to i dalje traje. Glavni problem poštarima je velik opseg posla.

- Zadnje tri godine u Pošti je bilo kao u Ukrajini, postupno je otišlo oko 50 ljudi. Praktički su prisiljavali ljude da odustanu. Nije bilo više para da ih plate. A kako su ljudi odlazili, povećani su rajoni za dostavu jer je falilo poštara. Plaće su se kretale između 5.800 i sedam-osam tisuća kuna. Ali, ne možeš nekom dati osam soma da izgine na poslu. Pokušavaju sada zamaskirati sve to s 25 posto poticaja na plaći, ali to ne ide tako. Poštari imaju osmosatno radno vrijeme koje se treba poštivati. A svi odrade malo prekovremenog i onda ako ne odradiš, čeka te posao od jučer. Ima jedan tip koji je odradio sve u četiri sata, ali 90 posto njih radi prekovremeno. A prekovremene sate ne plate. To je siva zona koja ne postoji. Ako ostaneš dva sada duže, nisi pokriven osiguranjem. Što ako ti se nešto desi?, priča naš sugovornik.

Kada je došao raditi, a bilo je to prije 15 godina, u Puli ih je bilo oko 35 poštara, a od tada do ove godine opseg posla povećao se za 200 posto.

- To je nešto bolesno, nešto ludo. Ti si na cesti, u prometu, paziš na druge, cijelo ljeto prođeš s kacigom na glavi, sedam sati po rajonu. Jedan čovjek je radio Muntić, Šišan, Jadreške, ogroman raspon. A na kraju su mu dodali i Ližnjan. Rajoni su se krenuli spajati u veće opsege. Ja sam otišao taman prije nego što su nas krenuli krcati do kraja, svjedoči Slavko.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama