U Puli proslavili čak 60 godina mature
Kad sjednu zajedno osjećaju se kao da su ponovo u školskim klupama
60 godina mature (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
Naši umirovljenici, po tko zna koji put, odlučili su nam pokazati kako se evociraju uspomene i održavaju neka od najstarijih prijateljstva. Oni su srednjoškolske kolegice i kolege Srednje ekonomske škole u Puli, koji slave 60 godina mature. Danas su se sastali u Zajednici Talijana – Circolo, što je, otkrili su nam, njihova uobičajena rutina, svakog posljednjeg četvrtka u mjesecu, premda ovoga puta sa značajnom, okruglom brojkom, na kojoj im svi trebamo čestitati. Gotovo su obitelj, vele nam, a tradiciju ovih susreta održavaju istim žarom dugi niz godina. Danas ih se okupilo 12, a saznajemo kako brojke variraju te budu i veće uz još pokojeg "učenika" ovog veselog razreda, koji je ovoga puta "opravdano" izostao.
Uvijek su za akciju, pristaju na svaku organizaciju koju inicira njih nekolicina, a 60 godina obilježit će na poseban način, u utorak, kada organizirano brodom idu iz Rovinja za Limski kanal, gdje imaju dogovoren ručak.
Kad sjednu zajedno osjećaju se, otkrivaju nam, kao da su ponovo u školskim klupama. Kao da su godine stale. Bude tu puno smijeha i internih šala, a naravno da jedni o drugima puno znaju i privatno jer su prvenstveno prijatelji.
Zanimljivo je da je generacija ove škole, a riječ je o godištima od '43. - '45., bila posljednja generacija koja je nastavu imala u prostorima današnje Sveučilišne knjižnice. Nakon toga Srednja ekonomska škola seli u današnji prostor.
Uglavnom su ostali u ekonomskoj struci, a otkrili su mi i jednu od brojnih zanimljivosti iz svoje mladosti. Naime, kažu kako su pravi ekonomisti bili i prije nego su završili srednju školu. Tada, organizirajući plesnjake, zaradili su dovoljno kako bi na maturalnom putovanju bili punih 21 dan. I s tog putovanja imaju brojne uspomene koje im i danas izmame osmijeh na lice, a ni mi nismo uspjeli ostati imuni na dobru energiju koja među njima vlada.
Puni mudrosti, ali još uvijek lepršavi, ostavljaju dojam da itekako znaju značaj svakog, naoko, malog trenutka sreće i uspomena koje još uvijek stvaraju. Imamo što naučiti od njih, premda oni kroz smijeh konstatiraju da, iako imaju puno toga za reći, malo tko ih više želi čuti. A oni su: Marija Dobran, Milka Krajcar, Bruno Černjul, Danica Peruško, Eda Valković, Anita Rosanda, Marija Gracijela Mijandrušić, Rikard Macuka, Borica Kaić, Olga Peruško, Slava Galant i Elizabeta Valentini. Gospođe su rekle svoja djevojačka prezimena, kako bi sve bilo autentično vremenu školskih klupa. I naravno da će nastaviti sa susretima, bez ikakve dileme. Dok god ih noge služe, vele. "Ako treba, mene će i donijeti na susret", veselo komentira jedna od njih.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
