(Izvor: Stanko Guštin)
Zgradu bivšeg Pedagoškog fakulteta u Puli, kako je većina Puležana zove, posjećivao sam redovito u periodu od 2007. do 2012., radi studija na Filozofskom fakultetu. Ući s devetnaest godina prvi put u atrij fakulteta značilo je vidjeti donekle nepromijenjeni izgled interijera iz 1907. s bistama grčkih i rimskih filozofa, ali i panoe s, na prvi pogled, nerazumljivim obavijestima o rasporedu predavanja za tekuću akademsku godinu u obliku koloriranih tablica. Ne bih trošio previše riječi na današnje stanje u kojem se zgrada nalazi, s narušenom statikom i prepunom potpornih skela. Je li kriv samo zub vremena ili je pomogao i nemar najrecentnijih korisnika zgrade?
Za unaprjeđenje školstva u Puli za vrijeme Austro-Ugarske zauzeo se Lodovico Rizzi, najistaknutije ime među tadašnjim pulskim gradonačelnicima. Izgradnja Provincijskog ženskog liceja (Liceo provinciale femminile) krenula je na njegovu inicijativu pred kraj njegovog posljednjeg mandata, 1904. godine. Rezultat je bila jedna od najspektakularnijih građevina u gradu sagrađenih u secesijskome stilu, dovršena 1907. godine. Autor projekta bio je inženjer arhitekt Rodolfo Borri.
Kabinet fizike (Izvor: David Orlović)
Ovako je glasio opis iz tadašnjeg tiska: "Zgrada se diže s glavnim pročeljem na Medulinsku ulicu, usred predivnog parka s veselim fontanama i dekoracijama u statuama, omeđen elegantnom ogradom koja čini tijelo jednom ozbiljnom i impozantnom portalu od željeza. Zgrada na dva kata ima šezdeset metara u dužini. Sastoji se od središnjeg tijela i dva bočna tijela, povezanim dvama uvučenim dijelovima koji, na razini drugoga kata, završavaju s dvije predivne terase. Glavne linije palače naslućuju na grčki stil pokriven cvjetnom ornamentikom koja objektu daje izgled finog ručnog veza. Centralni okvir pokriven je ornamentikom grana i cvijeća koji se veoma ukusnim stilom prožimaju s grbovima istarskih gradova i drugih većih mjesta".
(Izvor: L'Arena di Pola)
Na bočnim pročeljima bile su uklesane dvije alegorije: drvo i izvor znanja. Unutar atrija su se nalazila dva latinska natpisa: "Upoznaj samoga sebe" i "Učiš za život, a ne za školu", a pored njih biste Homera, Platona, Cicerona i Demostena. Drvenarija koja dijeli atrij od unutarnjeg dijela zgrade sa stubištem originalna je. Također, dvije dugačke drvene klupe koje su ležale na tlu atrija još se nalaze na hodnicima zgrade u originalnome izgledu, a pojedinačnih predmeta iz austrougarskog razdoblja Pule u gradu ima jako malo!
Brojne učionice su široke i prozračne, dobro osvijetljene dnevnim svijetlom, "s ventilatorima najnovijih sustava". Na drugom katu je Aula Magna, donedavno korištena pod nazivom svečana dvorana "Tone Peruško", široka koliko i centralno tijelo zgrade i iznutra ukrašena ornamentikom. Na prvom katu su se nalazile učionice iz fizike, kemije, kabinet prirodoslovlja, kartografski kabinet, knjižnica i druge. Sanitarnih čvorova bilo je napretek, a centralno grijanje i rasvjeta su bile plinske.
(Izvor: Stanko Guštin)
Nakon raspada Austro-Ugarske, nove talijanske vlasti Ženskome su liceju dale naziv "Regina Elena", a nakon dodjele zgrade muške gimnazije Arheološkom muzeju u nju se useljava kombinirana ženska i muška gimnazija naziva "Goisuè Carducci". Ta ustanova djeluje do 1947., kada se dogodio egzodus talijanskog stanovništva Pule nakon Drugoga svjetskog rata.