sve je počelo u školi elija bašana u uljaniku
Puljanka Patrizia Miletić mentorirala je u talijanskom "Plesu sa zvijezdama": Kada uđeš u dvoranu i počneš plesati zaboraviš sve probleme
Patrizia Miletić je krajem godine na poziv talijanske inačice "Plesa sa zvijezdama" koji se u Italiji zove "Ballando con le stelle" mentorirala showbiz par - poznatu talijansku voditeljicu Paolu Barale i Roly Maldena, jednog od najpoznatijih svjetskih plesača salse, glazbenika i DJ-a. I nakon par mjeseci, Patrizia ne krije zadovoljstvo gostovanjem i suradnjom s talijanskom televizijom. Kada je ples u pitanju, može se reći da ona itekako ima iskustva u nogama. Jedna je od osnivača krovne organizacije za ples u Hrvatskoj, odnosno osnivač prve strukovne organizacije Hrvatskih učitelja i sudaca u plesu
Patrizia Miletić vrhunska plesačica, koreograf i plesni sudac s partnerom Eliom Bašanom s kojim vodi plesnu školu Dansel
"Ples sa zvijezdama" jedan je od najgledanijih showova na televiziji. Razlog takvoj popularnosti je i više nego logičan - vrhunski plesači u ulozi mentora i poznate i manje poznate osobe koje uskaču u plesne cipele, odlična glazba, koreografija, žiri i natjecanje koje daje dobru dozu uzbudljivosti. Osim toga, nedjeljna večer, ta zadnja večer prije početka radnog tjedna, idealan je trenutak da gledatelji utonu u bajku plesa, pokreta, kostima i glazbe kakav ovaj show pruža - ples na svim razinama i napetost natjecateljskog karaktera.
Iako se u Puli nema gdje plesati jer su sva mjesta, odnosno klubovi gdje se nekada plesalo, nažalost, zatvoreni, Pula ima najbolje plesače i to ne samo na hrvatskoj već i međunarodnoj, svjetskoj razini. Potvrđuju to plesni i životni partneri Elio Bašan i Patrizia Miletić. Velikani na plesnom podijumu, oboje su svojevrsni pioniri standardnih plesova u Hrvatskoj. Zajedno vode plesnu školu Dansel u Puli i Rijeci. Elio je eksponiraniji u javnosti i poznat, po tome što je, između ostaloga, jedan od najpopularnijih zabavnih franšiza, plesni show "Ples sa zvijezdama" doveo u Hrvatsku te nekoliko sezona bio sudac dok se show prikazivao na HTV-u. Patrizia Miletić je pak, krajem godine na poziv talijanske inačice "Plesa sa zvijezdama" koji se u Italiji zove "Ballando con le stelle" mentorirala showbiz par - poznatu talijansku voditeljicu Paolu Barale i Roly Maldena, jednog od najpoznatijih svjetskih plesača salse, glazbenika i DJ-a.
Sve kreće od stopala
I nakon par mjeseci Patrizia ne krije zadovoljstvo gostovanjem i suradnjom s talijanskom televizijom, a kad je ples u pitanju, ona itekako ima iskustva u nogama. Jedna je od osnivača krovne organizacije za ples u Hrvatskoj, odnosno osnivač prve strukovne organizacije Hrvatskih učitelja i sudaca u plesu. Osim toga, ona i Elio Bašan jedini su licencirani učitelji i suci u Istarskoj Županiji i jedini ispitivači u Hrvatskoj. Postigla je najviši status suca i kao profesionalni sudac sudila na svim stranama svijeta - od Miamija na Svjetskom prvenstvu profesionalaca u Latino plesovima i show danceu profesionalaca do Tokya na Grand Slamu plesnih profesionalaca.
- U Hrvatskoj sam jedina imala tu čast da sudim tako velike turnire, veli ova plesačica sa 40 godina dugom međunarodnom plesnom karijerom. Plesala je i sudila na najboljim plesnim podijima svijeta. Njezino su umijeće prepoznali i Talijani koji su, kada je spektakl u pitaju, najbolji. A često se kaže da se najbolji postaje tako da učiš od još boljih. A to je upravo ona. Iako samozatajna, Patrizia je u plesnim vodama itekako poznata stoga je i angažirana u plesnom natjecateljskom spektaklu koji se u udarnom terminu uoči Božića prikazivao na talijanskoj televiziji. A nju nije lako impresionirati ni plesom ni scenom, budući da je jedna od najvećih svjetskih autoriteta kada je ples u pitanju.
- Predivno je iskustvo učiti takve talentirane plesače. Bila mi je velika čast sudjelovati u emisiji na RAI 1. To je nezaboravno plesno iskustvo na svim razinama. Studio je čista čarolija - od svjetla do zvuka pa sve do sudaca koji zbijaju šale, ali i daju vrlo konstruktivne kritike tako da se nikoga ne omalovažava. Mislim da bi se naši trebali ugledati na Talijane, smatra.
O svojim učenicima iz talijanskog showa kaže: "Paola odlično izgleda, vrlo je talentirana samo je tehnički trebala naučiti neke stvari što je nemoguće u par sati. Glavna stvar je u tome da se tijelo treba relaksirati. Onaj koji nije svjestan svoga tijela pri svakome ga koraku ukruti pa pleše kao robot. Sve se to događa dok se ne shvate bazni koraci koji moraju biti 100 posto točni. Nakon toga tijelo počinje funkcionirati. Sve kreće od stopala koja su centar tijela. Ples je tehnika i sve se da naučiti", veli Patrizia koja je mentorirala i neke plesače u Hrvatskoj kao i neke od članova žirija aktualnog "Plesa sa zvijezdama" poput Franke Batelić koja je prve plesne korake napravila u njihovoj plesnoj školi u Labinu, dok je profesionalno mentorirala i "otrovnog" člana žirija Marka Cibociju.
-Imam status predavača i ispitivača jedne velike strukovne organizacije IDTA (International Dance International Association) čije je sjedište u Londonu i počasni sam član Fellow ISTD-a (Imperial Society Teachers Of Dancing - Great Britain, veli i objašnjava da svi koji žele dobiti diplomu, a već su dosegli neku razinu u plesu, ispit mogu polagati kod Patrizije jer ima licencu svjetske strukovne organizacije pa s tom diplomom mogu raditi, u ovom slučaju plesati, po cijelom svijetu.
Plesna edukacija u Londonu
Patrizia je cijeli život u plesu. Njezina priča dokazuje da su ne samo talent već i velika predanost, rad i znatiželja formula uspjeha. Profesionalno pleše više od 40 godina, a plesati je počela sa 14 kada je došla u školu plesa koju je Elio, tadašnji student iz Rijeke, oformio u Uljaniku.
- Tada sam se upisala i zapravo se nikada nisam ni ispisala, šali se. Dogodilo se da je u tom periodu u Puli profesionalni plesač iz Slovenije služio vojni rok te ih je primijetio i počeo ih trenirati i pripremati za natjecanja. Budući da u tadašnjoj Jugoslaviji nije bilo škola klasičnog plesa u početku su ih, prisjeća se, tretirali kao folklor.
- Za klasične su plesove poput valcera, tanga, folkstrotta, quickstepa, latina, sambe, cha cha cha, rumbe, paso doubla i jive-a mislili da je folklor. Nastupali smo kao početnici. Kada bi nas vidjeli rekli bi: "Došli su folkloraši". Kada bi nas vidjeli u štiklicama i lijepoj šljokičastoj odjeći komentirali bi: "A to nije folklor, što je to? Valcer?" Malo po malo smo ih educirali. Od folklora su došli do plesa, prisjeća se početaka. Potom su krenuli put Slovenije i godinama u 70-ima plesali za slovenski klub dok nisu ušli u reprezentaciju i bili među prvih pet parova u Latino i Standardnim plesovima. Nakon toga u Puli 80-ih godina otvaraju plesnu školu. No, ni škola ni pozicija finalista nije ih zadovoljavala, bili su željni znanja i željeli su više.
- Raspitali smo se, spremili kufer i krenuli za London gdje je počela naša prava edukacija. London je centar svijeta kada je ples u pitanju. Tamo su najbolji profesionalci, prvaci svijeta. Sve je bilo tamo. Išla sam na najbolje, željela sam da me uči prvi, najbolji i nitko drugi. Odmah smo bukirali svjetskog prvaka. Čekali smo ga i, naravno, dočekali. Kada smo došli na prvi sat čim smo krenuli komentirao je sa "Bog te tvoj", na što sam mu odmah rekla da zadrži što valja, a otpusti što ne valja, a on je na to rekao" "Draga Patrizija, nemam ti što zadržati", priča o gorkoj spoznaji u Londonu.
- Kada sam zaplesala s njim, odmah sam vidjela što je to - ležerno, bez forsiranja i fluidno. Sve je kretalo od baze - nogu, priča i dodaje da je, kada je uvidio njihovu silnu želju, pristao da im daje satove i bukirao ih.
- Vidio je da imamo toliko veliku želju da nam je satove stavio u 9 ujutro, a baš nikada nije počinjao tako rano. Od tog smo trenutka kod njega odlazili tri puta godišnje i tako 25 godina, prisjeća se o plesnoj edukaciji koja je krenula u Velikoj Britaniji gdje je završila plesnu akademiju i razne edukacije koje na neki način, unatoč postignutim uspjesima i statusima, traju cijeli život. Kaže da ima status ispitivača koji u Hrvatskoj nema nitko, smatra da ga nitko ni neće postići jer je, kada je ples u pitanju, situacija kod nas katastrofalna.
- Nekada su mladi ljudi, željni plesa, željeli učiti plesati, a danas nakon jednoga turnira pitaju koliko će ih se platiti. Izgleda da je novac zamijenio strast, primjećuje.
Prisjeća se da su se nekada na turnire vozili i po 17 sati i odmah se vraćali, sve su plaćali sami, a razgovor o bilo kakvoj cijeni nije im padao na pamet.
- Sada ne znaju dva koraka, a već zahtijevaju putne troškove, dnevnice. Zato je sve i propalo. Mi smo to radili iz ljubavi. Ako u sebi nemaš ljubavi prema nečemu onda ne napreduješ, veli uz komentar da je takva promjena vidljiva posljednjih šest godina. Uz djecu su se i roditelji promijenili.
- Nekada su roditelji tjerali djecu i bili svjesni da je za sve potreban rad i trud. Gledali su ih dok treniraju, danas ih puste i stoje u kafiću te je normalno da dijete nema motivaciju, primjećuje. Istovremeno veli da danas postoji nebrojeno mnogo mogućnosti da se nauči plesati - od tečajeva uživo do onih koji se mogu naći na internetu.
- Mi smo sami morali istraživati. Ako smo htjeli nešto saznati nije bilo Googlea, već smo morali uzeti enciklopediju u ruke ili ići na lice mjesta. Štogod si htio, bila to muzika ili ples morao si to na licu mjesta potražiti po svijetu, a danas je to dostupno klikom na Youtube na kojemu je masa učitelja. Ali nije to to. On gleda figure, no, ajde ti mene nauči da ja od mrtve točke prohodam, proplešem. To ne znaju jer nisu učili osnove već preko neta, kaže.
Dok priča, primjećujem, kako je kod plesača uvijek prisutna ta fascinatna gracioznost izvana i vojnička disciplina iznutra.
Glumac je i plesač, a plesač je i glumac
- Kada uđeš u dvoranu i počneš plesati zaboraviš na sve svoje probleme. Zaokupljen si muzikom, tijelom i koracima, otkriva i kaže da su kod nje na ples, nakon stresnog dana, dolazili liječnici, kirurzi.
- Ples bi im bio poput psiho terapije. Rekli bi mi da sat vremena nisu mislili na posao već samo na tri koraka te da su znali da ples ima takav efekt. To je iskustvo koje čovjek ne može opisati ako ne proba, veli.
Patrizia ne staje sa plesom. U Labinu, u kojem primjećuje da je i dalje razvijena kultura plesa, u sklopu kazališta već 30 godina vodi grupu s plesom.
- Ples mora biti u sklopu kazališta jer glumac je i plesač, a plesač je i glumac jer mi kada plešemo moramo odglumiti muziku. S osjećajima moraš pokazati emociju i zainteresirati publiku koja te gleda. U plesu je isto kao u kazalištu prilikom kretanja na bini - bitna je ekspresija. Ne smiješ biti monoton. U pet minuta moraš obuzeti ljude, a to se postiže kretanjem tijela i mimikom, otkriva. Pleše i u Puli, ipak je ona Verudeška. Njezina plesna škola Dansel dva puta tjedno djeluje u Domu Sportova Mate Parlov gdje za žene vodi novi Latino plesni rekreativni program, a to je plesni fitness namijenjen ženama koje se žele rasplesti uz Latino ritmove, Latin Jungle.... poput salse, bachate, cha cha cha, reggaetoan, merenque, rumbe, sambe... Sve su to plesni standardi koji se izvode u Plesu sa zvijezdama u kojima je briljirao još jedan Puljanin - Marco Cucurin. Stoga smo iskoristili priliku da pitamo stručnu osobu kakav je Marco u plesu.
- Vidi se da je talentiran, ali to nije dovoljno ako se želi baviti plesom. Trebao bi početi učiti ozbiljno iz početka jer se samo radom može postići savršenstvo, poručuje Patrizia.
Za kraj se osvrće na slučaj koncerta "cajki" koji se trebao održati Domu u kojem ona vodi plesne tečajeve. Ne čudi je takav odabir.
- To je odraz našeg društva. Ne možemo očekivati da u plesnim školama imamo ljude koji vole lijepo - valcer, folkstrot, tango, kada po kafićima sviraju cajke veli i kaže da podržava odluku gradonačelnika Zoričića.
- Istra se ne smije spustiti na nivo cajki, zaključuje Patrizia Miletić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
