Austrijska oklopnjača "Don Juan d'Austria"
Oklopnjače su bili ratni brodovi koji su se pojavili u drugoj polovici 19. stoljeća i možemo ih smatrati prijelaznom formom između potpuno drvenih i potpuno metalnih brodova. Konkretno, radi se o brodovima izrađenim od drveta, ali s trupom prekrivenim željeznim pločama. Dvije su tehnološke novosti odredile potrebu za takvim brodovima. Riječ je o parnom pogonu na vijak i razvoju eksplozivnih topovskih granata. Upravo je ovaj zadnji izum, ušavši u širu upotrebu tijekom 1850-ih, učinio tadašnje drvene linijske brodove na parni pogon zastarjelima.
Godine 1853., na samome početku Krimskog rata, ruska je flota koristeći ovu tehnologiju do nogu potukla tursku mornaricu u bitci kod Sinope. U Krimskome ratu su britanska i francuska mornarica razvile obalne plutajuće baterije prekrivene željezom, a prve prave bitke između prethodnika oklopnjača zabilježene su tijekom Američkog građanskog rata, i to 1862. u bitci kod Hampton Roadsa (USS Monitor protiv CSS Virginia). Tehnologija izrade oklopnjača se od tada proširila među svim važnijim mornaricama svijeta, a velik broj bočnih topova zamijenjen je manjim brojem topova s eksplozivnim granatama većeg kalibra koji su se dijelom mogli rotirati. Također, veća brzina omogućena parnim pogonom i tvrđa oplata uvela je i taktiku udarnog zabijanja pramčanim kljunom oklopnjače u bokove neprijateljskih brodova.
Svojevrsna utrka u naoružavanju dogodila se između dva jadranska rivala, mornarice novonastale Kraljevine Italije (1861.) i mornarice Austrijskog carstva, od 1867. Austro-Ugarske. Doba je to kada je carskom i kraljevskom mornaricom, neposredno nakon što je njezina glavna ratna luka organizirana u Puli, zapovijedao nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan, brat cara Franje Josipa I. Pod njegovim vodstvom, prve austrijske oklopnjače stigle su nakon što su Talijani izbacili šest svojih brodova.
Početak dvadesetog stoljeća, u pulskoj ratnoj luci su privezani (slijeva nadesno): "Kaiser Max", "Prinz Eugen" i "Don Juan d'Austria"
Pod ravnanjem glavnog inženjera, Josefa von Romaka, dotad najskuplji austrijski vojni program pokrenut je u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu: tijekom 1862. porinute su prve dvije oklopnjače iste klase s baterijom od 28 topova, "Drache" i "Salamander". Sljedeće godine uslijedile su oklopnjače sljedeće klase sa 16 topova, "Kaiser Max", "Prinz Eugen" i "Don Juan d'Austria". Do ljeta 1866. užurbano su opremljena još dva broda, svaki sa 16 topova, Erzherzog Ferdinand Max i Habsburg.
Svih sedam austrijskih oklopnjača svoje vatreno krštenje doživjelo je baš toga ljeta, u poznatoj bitci kod otoka Visa protiv talijanske flote, također opremljene s devet vlastitih oklopnjača. Austrijska flota bila je pod komandom admirala Wilhelma von Tegetthoffa i njegov zapovjedni brod bio je Erzherzog Ferdinand Max-u. Upravo se njegova oklopnjača zabila u talijansku oklopnjaču "Re d'Italia" i time nanijela najveći gubitak protivniku u tome sukobu.
Nedostatnost sredstava dodijeljenih u proračunu prisilila je upravu Mornarice da maksimalno ograniči svoju izgradnju novih oklopnjača. Nijedan novi brod nije položen sve do 1875. Najprije su dovršeni brodovi "Custoza" i "Erzherzog Albrecht" koji su već bili u izgradnji. Također, u međuvremenu je na linijski brod "Kaiser" dodan željezni oklop. Nadalje, poduzeta je preinaka ili točnije potpuna preinaka prvoizgrađenih oklopnjača flote. Konačno, nakon što su izaslanstva za 1875. odobrila svotu koja odgovara početku gradnje novog oklopnjaka, u Trstu je započela gradnja oklopnog broda kazematnog tipa "Tegetthoff". Uslijedili su brodovi "Kronprinz Erzherzog Rudolf" i "Kronprinzessin Erzherzogin Stephanie". Ali ulazili smo u završnu fazu, ukrast ću terminologiju iz evolucijske biologije, jedne prijelazne forme.
Presjek oklopnjače s položajem bočnih topova
Naime, model oklopnjače, drvenog broda s metalnom oplatom, ubrzo je postao prevaziđen metalnim brodovima i kasnijim bojnim brodovima tipa dreadnought. Većina je austrijskih oklopnjača izrezana još 1890-ih, ali su neki preživjeli do Prvog svjetskog rata u Puli kao hulkovi, nenaoružani brodovi za smještaj tereta i vojnika.