MAJA ŠABIĆ
Puljanka u završnici popularnog Masterchefa objašnjava kako se rade božićne slastice
Maja Šabić (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
Kažu da sreća prati hrabre. A ovo je godina hrabrosti 37-godišnje Puljanke Maje Šabić. Hrabrosti joj je trebalo kada je pretprošle godine počela plivati svaki dan, što znači i zimi, a onda je početkom ove godine dala otkaz, potom se prijavila na kulinarski tv-show Masterchef, gdje je dogurala daleko te u godini koja nam dolazi planira otvoriti slastičarnicu.
Strasti - slastice i plivanje
- Dala sam otkaz prvi put bez alternative. Htjela sam raditi torte. To je moja strast i tu sam doma, priča vrlo ugodna Maja.
Opuštena je, spontana i organizirana. Takav moraš biti da stigneš napraviti torte kakve ona izrađuje. To su prava remek-djela. Koliko su lijepe izvana, toliko su lijepe, odnosno ukusne iznutra. Forma je rad prave majstorice i umjetnice koja za sebe kaže da je oduvijek voljela raditi rukama pa je dekoracija torti i kolača logičan slijed i način njezina kreativna izražavanja. No, ono što fascinira je to što ne koristi ticino masu, buttercream i ne dodaje šećer. Najvažnija joj je kvaliteta.
- Radim onakve kolače kakve bih i ja htjela jesti - bez margarina i dodanog šećera objašnjava. U pravu je. Princip je ispravan. Treba zadovoljiti svoje kriterije i nepce da bi to mogao ponuditi drugima. To je ta alkemija koja se događa u slastičarstvu. Kolač ili torta kao da pamte emociju i ne uspijevaju na silu. "Ako taj dan nismo raspoloženi ili žurimo, taj kolač valjda to osjeti", slikovito će Maja.
U prirodi je još ljepša nego na televiziji, ne treba joj dodatna šminka, iako se iznenadila kada je došao fotograf i komentirala da bi se bila sredila za snimanje, ali s fotografijom princip je kao i s kolačima - ako si raspoložen, onda uspijeva. Maja je bila raspoložena već rano ujutro, a u podne je već bila na plivanju, u međuvremenu je pripremala kolače i torte te vodi svakodnevnu brigu o obitelji s dva tinejdžera.
Nema "od oka"
Kada smo se sreli bila je južina koja, otkriva nam Maja, ne smeta samo ljudima, već i slasticama. "Za izradu panettonea ne smije biti jugo." Panettone ove godine neće napraviti, a njegova je izrada komplicirana. "To je proces. Radi se dva dana. U prostoriji mora biti ista temperatura. Radi se prvi zamjes, pa drugi dan opet. Ima posla, zahtijeva vrijeme, ali je fora", veli Maja.
Slažemo se da su u slastičarstvu preciznost i vaga najvažniji i da ne postoji onaj princip "od oka" koji je prikladniji kuhanju. Iako su joj specijalnost kolači, u kulinarskom showu pokazuje da itekako suvereno vlada svim kulinarskim tehnikama. "Oduvijek kuham i to mi nije problem", kratko će. Iako je oduvijek voljela kuhati, za kolače se dodatno zainteresirala radeći u tvrtki koja se bavila prodajom artikala za slastičarstvo. S njima je posjetila najveće sajmove slastičarstva i tu joj se iskristalizirala ideja da jednoga dana otvori slastičarnicu. I na dobrom je putu.
Još prije nekoliko godina odlučila se prekvalificirati za slastičarku. Sve je odradila i položila te joj je ostao samo završni esej na temu "Svjetske torte". Pitamo je "za ispit" koje su najpoznatije, a ona kreće od Shwarzvald torte, Sachera, do domaće doboš torte i rapske torte. Iako će na njima dobiti zvanje, kaže da nema omiljenu, već sve voli probati. Isto je s kolačima, voli ih probati, no kako ih sve više radi, tako ih i sve manje jede.
- Slastičarstvo ima puno zakonitosti i treba paziti na dosta faktora koji utječu na krajni proizvod, kaže. Dodaje da je kao osoba vrlo organizirana i kada radi sve mora biti čisto i uredno. U kuhinji ne može bez miksera, a najvažniji su joj red, rad i disciplina. "Da je posloženo, uredno i čisto. Tako treba biti. A organiziranost je ključna i pri izradi blagdanskih slastica. Zapravo, ključ uspjeha je krenuti na vrijeme, posebice sa suhim kolačima koji su dio božićne trpeze. Barem treba na vrijeme pripremiti smjesu i staviti je u zamrzivač", savjetuje.
Za Božić i Novu godinu preporuča izradu suhih kolača koji mogu stajati. Ona će pripremiti vanilin kiflice, raspukance i čokoladnu salamu s puno pistacija i brusnica, koja se ne peče. Pričamo o kolačima. Veli da voli francuske slastice, iako tvrdi da ni susjedi Talijani nisu zanemarivi. Od domaćih, kaže, nema puno izbora, ali uz dubrovačku rožatu i rapsku tortu cijeni i dobru kroštulu i fritulu.
Vanilija ima cijenu srebraTrenutno je zadovoljna svojim malim 3D monoporcijama u kombinaciji voća i čokolade. One bi se trebale naći u njezinoj slastičarnici koja će se zvati "XoXo", što je engleska kratica za kisses & huges, koja se koristi u porukama i chatu a znači zagrljaj i puse. Dakle, ime je tu, ispit samo što nije položila, fali još prostor za slastičarnicu koju je zamislila negdje na Verudi. Jedva čekamo, jer ako nešto fali u Puli, to je slastičarnica, mjesto gdje ćeš pojesti dobar kolač koji je više od zadovoljavanja potrebe za slatkim, pravi mali hedonistički ritual, trenutak ugode koji bi trebao postati svakodnevica.
Za početak, kaže, neće to biti klasična slastičarnica s puno sjedećih mjesta, eventualno dvije barske stolice gdje će se moći konzumirati njezine slastice. Počeli smo s time da sreća prati hrabre pa će se valjda Puljanima posrećiti da uživaju u pravim slasticama, a Maji da jednoga dana otvori komotnu slastičarnicu. U njezinoj slastičarnici neće se nuditi klasična štrudla, već moderniji kolači u obliku vizualno primamljivih monoporcija, gdje se može igrati okusima i, primjerice, spajati basilico i limetu, timut papar s malinama kao i pravom vanilijom bez koje u kuhinji ne može. "Vanilija ima cijenu srebra i ona je burzovna sirovina", otkriva značaj aromatičnog začina.
Za kraj je pitamo je li masterchefica ili masterslastičarka. Kaže da joj je slatko oduvijek bila želja, ali bi voljela ostati i u slanome te planira i kuhanje o čemu će se još čuti. Kada je Maja u pitanju, ovo sigurno nije kraj. Znat ćemo uskoro kada završi Masterchef o kojemu ništa nije rekla. Čuva te informacije kao najbolji recept.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
