Nekoliko godina nakon donošenja odluke da Pula postane glavnom ratnom lukom Habsburškog carstva i početka gradnje c. i kr. Pomorskog arsenala, grad se ubrzano počinje širiti izvan svojih tradicionalnih srednjovjekovnih gabarita. Na zapadu od starog grada, nakon Monte Zara, niče novi kvart Sveti Polikarp. Dobio je naziv po tada već srušenoj crkvici posvećenoj sv. Polikarpu koja se nalazila negdje blizu križanja današnje Arsenalske s Bečkom ulicom.

Četvrt oko parka

Okosnicu nove četvrti činile su zgrade sa stanovima za mornaričke časnike i obližnja Mornarička bolnica. Četvrt je planirana, a kasnije je i živjela, duhom njemačkog jezika, govornog jezika većine mornaričkih časnika. Spomenute stambene zgrade, poznatije pod nazivom Palazzine, gravitirale su oko novoga parka nastalog 1863. godine, površine oko 1,2 hektara. Park su omeđivale ulice nazvane po admiralu Wilhelmu von Tegetthoffu, pobjedniku Viške bitke 1866., i Nadvojvodi Friedrichu Habsburškom.

Sam park se najprije zvao Park Sv. Polikarpa, ali je najduži period do nestanka Austro-Ugarske nosio naziv Maksimilijanov park, a spomenik ličnosti prema kojoj je park tada nosio ime imao je spomenik u njegovome središtu od 1876. godine. Negdje pred Prvi svjetski rat mijenja ime u Park c. i kr. Ratne mornarice.

Botanički park

Posebnost ovoga parka je i njegova botanička vrijednost. Naime, u njemu su sađena grmlja i stabla čije su sadnice u Pulu i u taj park donosili austrougarski mornari iz plovidbi čitavim svijetom. Ovdje su, primjerice, arizonski čempres, libanonski cedar, kalifornijski bor, magnolija i drugi. Vjerujem da je ovaj podatak poznat većini čitatelja, ali svakako valja podsjetiti, jer tko zna kakva je sudbina mnogih pulskih zelenih površina. Konkretno, ovaj pulski zeleni smaragd na valorizaciju čeka više od stotinu godina, a jasnije je nego dan da je njegovo trenutno stanje katastrofalno. O tome je pisao pokojni Attilio Krizmanić još 2005., ali valja podsjetiti i sedamnaest godina kasnije.

Maksimilijanov spomenik

Ferdinand Maximilian Habsburški, nadvojvoda, mlađi brat cara Franje Josipa I., tijekom 1850-ih je bio glavni zapovjednik austrijske mornarice, a od 1864. car Meksika. Godine 1867. strijeljan je u meksičkome gradu Queretaro u vihoru tamošnjeg građanskog rata.

Spomenik Maksimilijanu podignut je u Mornaričkom parku 1876. godine. To je bio stup s brončanim kipom božice pobjede na njegovome vrhu, i šest brončanih rostri (pramaca antičkih brodova na bokovima). Talijanske vojne vlasti su ga 1919. premjestile u Veneciju.

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA