Nisam još u pučkoj kuhinji jeo. Treba iljadu papira. Socijalu ne primam. Baš ništa od ove države nemam. Imam državljanstvo. Predao sam papire za penziju u Bosni prije tri godine, kažu bit će. Kad će biti? Kad mandrknem?

U trgovačke centre svakodnevno dolaze ljudi koji, umjesto da nešto kupe, donose svoju robu i onda trgovci plaćaju njima. Najčešće dolaze na biciklima natovarenima ogromnim crnim vrećama. Sa svake strane bicikla, poput džinovskih bisaga, visi po jedna vreća. Unutra su plastične boce koje donose u trgovački centar da bi za njih dobili otkupninu. Pedeset lipa po boci. A njih nije lako skupiti. Katkad je potrebno i dva dana, obići cijeli grad i okolicu da bi se prikupilo dovoljno za stotinjak kuna.

Život u limenoj garaži

Marko Čović dopedalirao je do jednog od trgovačkih centara na zaobilaznici. Uspio je zavezati tri vreće koje balansiraju na vjetru, prekrivajući gotovo čitav bicikl. Za tu količinu dobit će oko 120 kuna. Naizgled lak novac. Ali, nije tako.

- Za sto kuna obiđem sve živo, od Medulina preko čitave Pule. To su dvije, tri vreće u dva dana, kaže Marko. Ovaj 65-godišnjak živi u limenoj garaži na Kaštijunu s dva psa, Tarom i Lajkom, bijelom kao snijeg. One su njegove najbolje prijateljice. One su mažene i pažene, fino uhranjene. Dlaka im se sjaji.

- Ne primam nikakvu pomoć, ni socijalu ni penziju, samo od boca živim. Imam brata u Njemačkoj, čujemo se jednom u dvije, tri godine. Ne pomaže mi, niti bih ja to tražio. On ima svoj život, nema teorije da od njega zatražim. Nisam još u pučkoj kuhinji jeo. Treba 'iljadu papira. Socijalu ne primam. Baš ništa od ove države nemam. Imam državljanstvo. Samo mogu slušat laži od Kokolinde, nabraja Marko.

Za posao je, veli, prestar, tu i tamo radi na građevini. Ali, nije da penziju nije zaslužio.

- Imam 24 godine staža, ali još nisam dobio ništa. Rođen sam u Bosni, tamo sam predao papire prije tri godine, al kažu bit će. Kad će bit? Kad mandrknem? Dosta sam radio i u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, objašnjava dok miluje pse. "One su mi jedina pomoć", nastavlja.

Brine ga što centri ne primaju "stranu" ambalažu, hoće samo domaću. Kao da ima veze odakle plastika stiže.

- Ali kad uzmeš pivo, naplate ti kauciju od 1,20 kuna. Kad bocu vratiš, daju ti 50 lipa. Ja pitam gdje je onih 70 lipa. Kažu, nije to ništa. Ali meni jest. Nek mi svako u državi da 50 lipa, rezonira Marko.

Povezane vijesti

• JEDNAKOPRAVNOST HRVATA I ČLANSTVO BiH u EU i NATO-u motiv za kandidaturu na izborima
• Čović: Hrvati u BiH će dobiti svoj vlastiti RTV kanal na vlastitom jeziku
• Čović: Hrvati su protiv podjele BiH, oni su za europske integracije