Isti ljudi uvijek voze u boljim smjenama, na boljim linijama, i tako više zarađuju jer prodaju više karata. Kad sam se prije pet godina zaposlio, uvjetovali su mi da prebacim adresu na Pulu da mi ne bi morali podmiriti putne troškove. Izračunao sam da sam zbog bolovanja i neplaćenog prijevoza oštećen za 15-ak tisuća kuna, priča šofer koji s 1. svibnjem odlazi iz Pulaprometa

Nakon objave članka o plaćama u Pulaprometu koje se, prema tvrdnjama sindikalista, nisu povećale deset godina, zbog čega su proteklog petka nastavljeni kolektivni pregovori, redakciji se obratilo nekoliko nezadovoljnih šofera, žaleći se ne samo na visinu plaća, nego i na šikaniranje te mobing na radnom mjestu. Komentirajući tvrdnju direktora Igora Škatara o tome da je prosječna neto plaća 74 šofera 2016. godine bila 6.089, a 2017 godine 6.140 kuna, naši sugovornici redom vele da su im plaće ispod tog prosjeka.

Nisu njihovi

- Prosjek plaće je možda 6.140, ali nas desetorica koji nismo njihovi igrači primamo u prosjeku pet tisuća. Ja sam dobio 5.559 s dvoje djece na poreznoj kartici i prijevozom. Ako im se kaže nešto što im ne štima, stave te na najmanju plaću. Kad se jedan radnik iz okolice Pule prije tri, četiri godine zaposlio u Pulaprometu, uvjetovali su mu da prebaci prebivalište u Pulu da mu ne bi isplaćivali putne troškove. U sezoni se radi po dva tjedna bez dana slobodnog, iako po zakonu mora biti jedan slobodan dan u tjednu. Šezdeset posto autobusa je neispravno, vozimo karampane, provodi se mobing, zbog čega uskoro odlaze dva šofera, kazao nam je jedan vozač.

Kaže da se nepodobni kažnjavaju upućivanjem na vožnju u Jadreške. Nije problem sama linija, nego činjenica da vozači dio plaće zarađuju na temelju količine prodanih karata, od kojih dobivaju pet posto. S obzirom da se na toj liniji proda neusporedivo manje karata nego, recimo, na liniji za Verudu ili Stoju, pogotovo ljeti, "kažnjenici" na koncu dobiju i do tisuću kuna nižu plaću. S druge strane, "krema" vozi na Stoju.

Drugi vozač koji živi u Juršićima veli da s 1. svibnjem odlazi iz firme.

- Kad sam se prije pet godina zaposlio na određeno u Pulaprometu, uvjetovali su mi da prebacim adresu na Pulu da mi ne bi platili putne troškove, a pripadalo mi je 550 kuna mjesečno. Na prijevoz sam trošio puno više, tisuću kuna mjesečno. Meni je jedinom bio postavljen taj uvjet. Kasnije, kad sam zaposlen za stalno, vratio sam adresu na Juršiće. Zakinut sam za godišnje putne troškove, zatražio sam taj novac, ali su mi rekli da mi neće isplatiti. Ispada da sam kriv što sam izgubio taj novac. Na nogometu sam slomio rebro i bio na tromjesečnom bolovanju. Kad sam se vratio na posao, jedan me kolega slučajno udario u rebro, nakon čega sam opet bio na bolovanju. Firma mi, međutim, nije priznala 100-postotno bolovanje, nego samo 70 posto, iako je ozljeda bila na radnom mjestu. Izračunao sam da sam oštećen za 15-ak tisuća kuna. Isti ljudi uvijek voze u boljim smjenama, na boljim linijama, i tako više zarađuju. Ja primam između 4.800 i 5.100 kuna. Zbog svega toga odlazim. Imam više opcija, posao ću naći. Recimo, za isti posao u riječkom Autotroleju plaća je 8.500 kuna, s plaćenim smještajem, kaže nam ovaj radnik. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

Povezane vijesti

• U bus sa psićem samo u "posebnoj ambalaži"
• Pula preuzela udjele i dugove suosnivača Pulaprometa
• Općine plaćale prazne autobuse, linije preuzeli drugi prijevoznici