Preseljenje lokalnog i međugradskog prijevoza, koje se u Puli odvijalo sredinom '90-ih godina s tadašnjih lokacija - "Briona" iz samog centra grada i "Pulaprometa" s Karoline, može se opisati samo kao "vječiti radovi u tijeku". U potpunosti se prijevoz, nakon nebrojenih pomaknutih rokova i odgađanja, na lokaciju bivše vojarne Vladimir Gortan preselio tek 2002. godine

Joh, jednom riječju sažima gospodin Karlo Udovičić iz Bala svoje mišljenje o autobusnom kolodvoru u Puli. Rani su jutarnji sati. Već je obavio posjet liječniku. Sada čeka autobus koji će ga odvesti kući.

- Joh?, pitamo ga da obrazloži.

- Ča da vam rečen, ča ovo je kolodvor za 21. stoljeće?, kratak je Karlo.

U kafićima na kolodvoru u Šijani sjedi šačica ljudi. Uglavnom međugradskih putnika, većinom turista. Dok čekaju autobuse za Fažanu, Galižanu, Peroj, Medulin, starije gospođe vrijeme krate ćakulama. U rukama drže vrećice pune verdure, bile su na tržnici. Nema meteža, ni žamora. Pravi je listopadski, sivilom okovan dan. Čas je kiša, čas sunce. Južina. Atmosfera je pomalo sumorna, tempo usporen. Življe je jedino u fast foodu, naravno, vrijeme marende je.

Preseljenje lokalnog i međugradskog prijevoza, koje se u Puli odvijalo sredinom '90-ih godina s tadašnjih lokacija - "Briona" iz samog centra grada i "Pulaprometa" s Karoline, može se opisati samo kao "vječiti radovi u tijeku". U potpunosti se prijevoz, nakon nebrojenih pomaknutih rokova i odgađanja, na lokaciju bivše vojarne Vladimir Gortan preselio tek 2002. godine. Naime, izgradnju novog kolodvora pratio je cijeli niz poteškoća. Jedan od takvih je i montaža nadstrešnice koja je danas, vidi se jasno s obzirom na to da je bijele boje, ruzinava. Nije na ponos terminalu jakog turističkog grada kakav je Pula. Na zidu ponad kružnog toga, kod perona međugradskog prijevoza, na velikom plakatu zelene boje velikim slovima piše Welcome. No, ne osjećaju se svi dobrodošlo.

Jana Byls u Pulu je došla iz Francuske. Ispija kavu u kafiću, dok njezin suprug, njoj preko puta, zdušno, na afričkom instrumentu kojeg je sam izradio, svira nekakvu orijentalnu melodiju. I inače, govore supružnici, putuju autobusom. Vizura autobusnog kolodvora je, govori Yana, pomalo starinska, old fashion. Međutim, nastavlja, to nije problem. Njoj i suprugu više smeta manjak gostoprimstva.

- Ljudi ovdje nisu prijateljski raspoloženi. Čudno mi je to. Ipak ovdje puno ljudi živi od turizma. Morate paziti, ljubaznost je baza turizma. Druge godine vam se turisti koji su naišli na bezobrazluk više neće htjeti vratiti. Mi smo više puta naišli na osobe koje nam nisu htjele dati osnovne informacije, odgovoriti na pitanje. Svi su nestrpljivi. Možda zato što su se iscrpili od ljeta, priča Yana.

Njezin suprug smatra da kolodvor baš i nije moderan, odnosno "nije ništa posebno". Mršti se dok ocjenjuje ambijent oko sebe. Nije impresioniran. No, za Pulu ima samo riječi hvale, predivna mu je, kaže, i rado bi se vratio. (Chiara BILIĆ)