(Davor KOVAČEVIĆ)
Meni je nezamislivo da bi neki koji su do sada izrekli zaista nevjerojatne tvrdnje i izvrijeđali šefa stranke mogli ostati u HDZ-u. Vidim samo Davora Ivu Stiera kao osobu koja će opstati, kako god prošao na izborima, ali nakon 15. ožujka u HDZ-u nikako ne vidim političku budućnost Mire Kovača, Ivana Penave i Tomislava Tolušića. Za Milijana Brkića je nezahvalno prognozirati, kaže nam jedan dugogodišnji član te stranke
Iako se očekivalo da će finiš stranačke kampanje za tron u HDZ-u biti napetiji i neizvjesniji, četrnaest dana pred izbore dileme nema. Na čelu HDZ-a ostat će Andrej Plenković, ali je nakon izbora krajnje neizvjesna sudbina njegovih stranačkih oponenata, od kojih će neki sigurno morati potražiti i druge stranke.
"Meni je nezamislivo da bi neki koji su do sada izrekli zaista nevjerojatne tvrdnje i izvrijeđali šefa stranke mogli ostati u HDZ-u. Vidim samo Davora Ivu Stiera kao osobu koja će opstati, kako god prošao na izborima, ali nakon 15. ožujka nikako u HDZ-u ne vidim političku budućnost Mire Kovača, Ivana Penave i Tomislava Tolušića. Za Milijana Brkića je nezahvalno prognozirati", kaže nam jedan dugogodišnji član HDZ-a, uvjeren da će morati doći do nekog pročišćavanja stranke. "U protivnom bi i dalje slijedila tiha opstrukcija onih koji imaju osobne frustracije prema vodstvu stranke, a to bi za HDZ bilo kobno na parlamentarnim izborima."
Katastrofalna taktika
Naš sugovornik tvrdi da će i članstvo prihvatiti činjenicu da neki moraju otići ili biti barem posve marginalizirani u stranci, jer sve ono što se čulo do sada jako ih je kompromitiralo. "Retorika je kod nekih bila zaista nedozvoljena, nismo ni od čelnika opozicije čuli tako grube diskvalifikacije na račun Plenkovića. Nije problem što se vrijeđalo šefa, već je problem što se dovodilo u pitanje cijeli kurs stranke, rad Vlade. To je katastrofalna taktika koju su primijenili oni koji najavljuju pobjedu 15. ožujka, a doživjet će gorki poraz."
Slične ocjene mogu se čuti ovih dana i kod mnogih članova HDZ-a. Kažu da su se vidjele velike razlike između toga kako Plenković zamišlja stranku, a kako budućnost HDZ-a vide Kovač i Penava, donekle i Brkić. Obrana necivilizacijskog ponašanja pojedinaca na maškarama u Imotskom najbolji je pokazatelj tih razlika. Sadašnje vodstvo ne želi HDZ dovesti u poziciju desne, primitivne stranke, za razliku od Plenkovićevih oponenata koji se oslanjaju na ruralno članstvo. A njih je lako zavesti tvrdom retorikom, pa dolazi do grubih scena s imotskog karnevala. Šire članstvo davno je već prešlo na desni centar s tvrde desnice iz vremena Tomislava Karamarka, pa je svaki povratak zapravo i nemoguć.
Dileme, zapravo, nema. Plenković je po svemu superioran stranačkim konkurentima, a pokazao je da je njegov stil civiliziran, korektan i pristojan. Nikoga nije uvrijedio, nikoga nije podcijenio, na uvrede nije izravno odgovarao, pogotovo ne u istom stilu koji su lansirali neki njegovi stranački konkurenti. Stranačku utakmicu shvatio je sportski, svjestan da je superioran igračima na terenu, ali to nije pokazao ni u jednom trenutku. Ankete daju veliku prednost sadašnjem predsjedniku stranke, a u sljedećim danima prednost može biti samo veća.
Hadezeovci uvijek dobro ocijene što slijedi, pa će tako i sada gledati na stranačku bitku kroz osobne naočale. Ako ekipa koja najavljuje pobjedu ne bude igrala poslije 15. ožujka, a neće, onda je pametnije ostati po strani. Tako će mnogi koji su do sada tiho podržavali Plenkovićeve izazivače odustati i shvatiti da se samo ujedinjeni svi članovi stranke mogu suprotstaviti nadolazećem SDP-u. Što će biti s onima koji sada obećavaju brda i doline ionako će poslije 15. ožujka svima biti svejedno.
Slijepa ulica
Je li Andrej Plenković trebao tu desnu struju, onu koja je HDZ već prije dovela u slijepu ulicu, a koja je u zadnje vrijeme stalno odstupala od kursa stranke, već prije odstraniti? To je pitanje koje se duže vrijeme postavlja, ali je teško dati odgovor. Premijer je sve vrijeme imao tanku većinu u Saboru i trebala mu je svaka ruka. Isto tako, nije jednostavno vladati u HDZ-u, koji je Plenković naslijedio u izuzetno teškom stanju. Trebalo je stranku vratiti u desni centar, ali ne dozvoliti da se članstvo rasipa, i u tome je uspio. Sada slijedi druga faza kada će svaki član HDZ-a trebati procijeniti ide li dalje sa stranačkim vodstvom ili će političku sreću potražiti u jednoj od malih desnih stranaka, kojih je iz dana u dan sve više.
Veliki transfer iz HDZ-a u Škorino jato i u stranke tvrde desnice ionako će izostati. Brzo će Kovaču, Penavi i drugima sadašnji simpatizeri okrenuti leđa kada vide da su poraženi, jer hadezeovci jedino poražene ne mogu smisliti. Plenkovića neće možda voljeti, ali će shvatiti da jedino on u ovom trenutku može voditi HDZ, ako stranka želi drugi mandat. Sve te puste priče o koalicijskom potencijalu kojei Plenković navodno nema, a njegovi stranački konkurenti imaju, past će u vodu. Možda će nekolicini preostati da odu na stranu gdje pripadaju, a to sigurno nije proeuropski HDZ kakav vodi i vidi Andrej Plenković. A za sam HDZ odlazak pojedinaca neće biti katastrofa.
Plenković ostaje i jedina brana ekstremizmu koji dolazi iz desnih redova. Iako se čini da on nije opasan, svaki ekstremizam na dulji rok je opasan. Već je duh pušten iz boce, pa ga ni sadašnji predsjednik HDZ-a nije uspio u potpunosti vratiti. Ali hrvatska budućnost nije ekstremizam, dolazio on s desna ili lijeva. Onog časa kada je poražena predsjednica počela koketirati s desnim ekstremizmom bilo je to za nju kobno i izgubila je izbore. A ni prve ne bi dobila da Ivo Josipović nije radio tako kardinalne greške.
Koja je pouka sramnog čina na maškarama u Imotskom? Prije svega ta da se o temama koje mogu i trebaju dijeliti ljevicu i desnicu ne reagira na primitivan način. Posve je legitimno da desni korpus u Hrvatskoj ima svoj stav i prema istospolnim brakovima i prema usvajanju djece od strane istospolnih parova. Tako je svugdje u svijetu, ali to treba iskazivati na kulturan način, kroz demokratske institucije, a ne na ulici. To čini i razliku između europskih pučana i ekstremne desnice, a sada se pokazala i razlika između većine članova HDZ-a i manjine koja bi sada željela preuzeti vlast u stranci.
Brzi potezi
Potpuno je glupo optuživati Andreja Plenkovića da je podupirao ljevicu i vodio lijevu politiku u HDZ-u, jer to naprosto nije istina. Postavivši HDZ na desni centar, Plenković je ostavio manevarski prostor raznim nijansama unutar stranke, ali to ne znači da može i smije tolerirati ekstremizam. Plenkovićev HDZ ne smije tolerirati bruku u Imotskom. Plenkovićev HDZ ne smije biti netolerantan prema manjinama, prema slabijima i malobrojnijima. Plenkovićev HDZ treba imati dobre odnose i prema političkim strankama iz redova manjinaca, prije svega Srbima u Hrvatskoj. Međunacionalno povjerenje se ne gradi na način kako je to činio Ivan Penava i krug oko njega. Nacionalne manjine po Ustavu imaju prava, treba im ta prava omogućiti i oko toga ne smije biti dilema. To što je to bio i cilj Plenkovića kao šefa stranke i premijera svakako nije argument da je vodio lijevu politiku. Naprotiv.
Sve u svemu, nakon 15. ožujka HDZ se treba što prije konsolidirati i pripremiti za izazove koji slijede. Ako je do jučer SDP bio slab, sada ubrzano postaje relevantna politička snaga kojoj se smiješi da na jesen preuzme odgovornost za Hrvatsku. Ovo sadašnje prepucavanje unutar samog HDZ-a stranci je naštetilo i ostaje vidjeti umješnost Andreja Plenkovića da u kratkom roku nakon pobjede na stranačkim izborima razradi strategiju koja bi HDZ-u omogućila pobjedu. Podmetanje nogu od vlastitih članova nakon stranačkih izbora više ne dolazi u obzir. Bili to bijeli, crni ili već kojom drugom bojom obojani labudovi. Zato su pred Plenkovićem dani kada treba iskazati odlučnost za brze poteze, pa i one koji možda nisu ni previše popularni.
Niti jedna stranka na svijetu ne bi trpjela boksačke udarce kakve je sada primio predsjednik i vodstvo stranke. Za sve više neće moći biti mjesta u HDZ-u, to je sigurno. Ostaje samo vidjeti kako će se stranački rat odvijati sljedeća dva tjedna i koje će sve to posljedice ostaviti za vladajuću stranku.