RAZGOVOR
GORAN MATIĆ, najpoznatije lice Radničke fronte u Istri: "IDS ni po čemu nikad nije bio ljevica, a oporba u Puli je IMPOTENTNA I BEZUBA"
Goran Matić (Milivoj MIJOŠEK)
Iza Dušice Radojčić je više od dvadeset godina predanog, nesebičnog, kvalitetnog i hrabrog rada u borbi za javno dobro, demokratizaciju društva i odgovornost političara prema lokalnoj zajednici. Iskreno se nadam da će Dušica prelomiti odluku i da će se kandidirati za pulsku gradonačelnicu. Na lijevom spektru boljeg kandidata u Puli nemamo!
Goran Matić aktivni je član Radničke fronte od samog osnivanja 2014. godine. Od tada se svojim istupima nametnuo kao jedan od najprepoznatljivijih frontaša u Istri. Bio je na listi zeleno-lijeve koalicije na srpanjskim izborima za Sabor. S obzirom na uspjeh te koalicije u 8. izbornoj jedinici, koja se po proju glasova pozicionirala kao treća politička snaga, s Matićem smo razgovarali o daljnjim planovima Radničke fronte, nadolazećim lokalnim izborima, oštrim kritikama koje dobivaju na račun stranke i aktualnoj političkoj situaciji u Istri. Radnička Fronta je jedna od rijetkih stranaka u Hrvatskoj u kojoj nema hijerarhijske podjele, pa tako na razni organizacija nema funkcije predsjednika.
"Ne patimo od funkcija", kaže Matić, dodajući da im je cilj pogurati direktno demokratski, nehijerarhijski i protagonistički model funkcioniranja kojim sve članove podjednako žele uključiti u rad.
- U javnosti vas često kritiziraju da ste stranka koja se bori za prava radnika, a istovremeno stranka s najmanje radnika?
- Percepcija javnosti o Radničkoj fronti kao o nekakvim akademicima bez dana radnog staža nije ni približno točna. U Istri konkretno među članovima imamo i bivše radnike Uljanika, sindikalne povjerenike iz raznih sfera gospodarstva. Na kraju krajeva, i sveučilišni profesor je radnik. Srednja klasa sebe ne želi identicificirati na taj način, ali ako radiš za plaću, onda si radnik.
- Najveće iznenađenje ovih izbora je uspjeh zeleno-lijeve koalicije. Istovremeno HDZ ostvaruje rezultat kakav nije zabilježen od devedesetih. Kako to pojašnjavate?
- U tome ne vidim nekakav apsurd. Birači zeleno-lijeve koalicije sigurno nisu bivši birači HDZ-a. To su ljudi koji ili nikad nisu izlazili na izbore jer ih nitko nije predstavljao, a s druge strane, dobrim dijelom su to razočarani birači SDP-a zbog napuštanja njihovih lijevih pozicija. Što se HDZ-a tiče, tu je dosta faktora koji su utjecali na njihov rezultat. Jedno je trend u HDZ-u koji ide prema desnom centru i odricanju od ekstremnih skupina, što je provedeno na unutarstranačkim izborima i što HDZ čini prijemčivijim nekim umjerenijim biračima, nego što je to bilo u vrijeme Karamarka. Dobro je da se tako nešto dogodilo, ali pitanje je koliko je to stabilno. Sličan proces se u HDZ-u dogodio sa Sanaderom i europeizacijom stranke, što nije spriječilo da poslije imamo Karamarkov HDZ.
- Na zadnjim izborima SDP je doživio je debakl, iako su dosad dobivali golem broj glasova birača s lijeve strane političkog spektra. Je li zeleno-lijeva koalicija, u sklopu koje je na izborima nastupio RF, postala budućnost hrvatske parlamentarne ljevice i što je ostalo od socijaldemokracije u SDP-u?
- Svakako da u zeleno-lijevoj koaliciji vidim okupljanje prave parlamentarne ljevice. No i mi, kao i kolege iz Možemo!, i dalje jednom nogom ostajemo na ulici, jer tako najbolje možemo djelovati, što se pokazalo iz rada svih nas iz nevladinih organizacija i građanskih inicijativa. SDP je svoju socijaldemokratsku poziciju počeo kompromitirati od samih svojih početaka. To je kulminiralo donošenjem Zakona o radu kojim je SDP uveo trendove deregulacije i fleksibilizacije tržišta rada, što je samo lijepo pakiranje za narušavanje radničkih prava, unošenje nesigurnosti te pogodovanje kapitalu i investicijama pod izlikom konkurentnosti. Tu konkurentnost ne postižemo na način da educiramo i ulažemo u obrazovanje, nego tako da rušimo cijenu i uvjete rada. Investitoru odgovara da može manje platiti radnika, ili da ga može lakše otpustiti. To je sve počelo s SDP-om. Danas od socijaldemokracije u toj stranci nije ostalo ništa!
- Komentirajući uspjeh zeleno-lijeve koalicije, neki SDP-ovci kažu: "Mi smo to radili prije 20 godina i mi smo isto bili na ulici."
- U tom bih ih slučaju pitao zašto su prestali biti na ulici. Ako je tako i bilo, iako se njihovog aktivizma ne sjećam, onda bi se trebali zapitati što im je donijelo to povlačenje s ulice? Kao što sam rekao, od socijaldemokracije nije ostalo ništa. Prisutno je još vrlo sramežljivo bavljenje manjinskim pravima, pa čak i otvoreno koketiranje s nacionalizmom. Ako je i bilo antinacionalističkih tendencija, u SDP-u toga danas više nema. Na primjer, upravo je SDP zagrebačkom aerodromu dao ime dr. Franjo Tuđman.
- Radničkoj fronti se isplatio ulazak u zeleno-lijevu koaliciju. Dobili ste prvu saborsku zastupnicu. Nastavljate li suradnju u zeleno-lijevoj koaliciji i na predstojećim lokalnim izborima?
- Svima se isplatila ova koalicija. Tu mislim na ujedinjenu ljevicu u cjelini. Birači su napokon osjetili sinergiju raznih sektora ljevice te se konačno nadišao taj moment po kojem je ljevica notorno bila poznata - sektaštvo i fragmentacije. Dobro je da smo unutar koalicije različiti. To potiče dijalog, unose se neke druge ideje u javni prostor. Kada na stolu nisu oportunistički razlozi, već iskrena želja za promjenom društva, pa onda i razne vizije kako do te promjene doći, onda i komunikacija nije uvijek jednostavna i ne ide sve uvijek glatko. Nadam se da će se suradnja nastaviti, jer osim na parlamentarnim izborima, dobro smo surađivali i u zagrebačkoj Skupštini. Dobili smo poruku. Birači žele okupljanje ljevice, čak i s radikalnijom Radničkom frontom.
- Znači, možemo očekivati nastavak suradnje u Istri i na lokalnim izborima u svibnju iduće godine?
- Osobno to priželjkujem, ali još slijede razgovori. O nekakvoj strategiji ili potencijalnoj koaliciji ne mogu govoriti jer o tome odluku donose svi članovi Radničke fronte, i to, na kraju krajeva, ovisi i o koalicijskim partnerima. Činjenica je da višegodišnja aktivnost Radničku frontu u Istri čini prepoznatljivom i na nas se svakako mora ozbiljno računati. Nitko od nas nije u politici da bi nam se nešto isplatilo, već da bismo izborili pozitivne promjene za većinu ljudi i buduće generacije. Mnogi među strankama zeleno-lijeve koalicije žele posijati sjeme razdora, ističući pritom naše međusobne razlike. Upravo u tim razlikama leži naša najveća snaga, jer se gotovo pa savršeno nadopunjujemo na mnogim razinama.
- Hoće li Radnička fronta podržati Dušicu Radojčić ukoliko se kandidira za pulsku gradonačelnicu? Surađivali ste s njom u Zelenoj Istri. Vjerujete li da ima realne šanse pobijediti u Puli u slučaju da objavi kandidaturu?
- Ako je netko u zadnjih deset godina imao realnu šansu srušiti IDS u Puli, onda je to definitivno Dušica Radojčić, pogotovo ako njena kandidatura okupi sličnu sinergiju kao kampanja zeleno-lijeve koalicije. Iza nje je više od dvadeset godina predanog, nesebičnog, kvalitetnog i hrabrog rada u borbi za javno dobro, demokratizaciju društva i odgovornost političara prema lokalnoj zajednici. Iskreno se nadam da će Dušica prelomiti odluku i da će se kandidirati za pulsku gradonačelnicu. Na lijevom spektru boljeg kandidata u Puli nemamo! Nedavno sam s gnušanjem pročitao komentar u vašem listu gdje se Dušicu Radojčić uspoređuje s Željkom Markić. Vaš kolega problem vidi u aktivizmu. Nije sa Željkom Markić problem što dolazi iz aktivizma, već ono s čime dolazi. Markić dolazi s vrlo nazadnim idejama koje streme ukidanju civilizacijskog napretka društva - od prava žena, prava LGBT zajednice. Paralela gdje se u tom kontekstu Dušicu Radojčić uspoređuje s Markić je odvratna. To je ujedno bio napad na nekog tko još nije objavio svoju kandidaturu.
- Ima li oporbe u Puli i kako gledate na njihov angažman?
- Teoretski ima, no kakva je ta oporba i zašto je takva, to je već drugo pitanje. Oporba u Puli je impotentna i bezuba. Nažalost, vijećnici ne inzistiraju na konkretnim odgovorima. Postave pitanje, dobiju ili ne dobiju odgovor i tu sve završava. HDZ je u Istri preslab, pa bi realna opozicija vladajućem IDS-u trebao biti SDP koji je s vladajućom strankom na istim ideološkim pozicijama i ne mogu ponuditi nikakvu novu alternativu. Primjerice, kada je SDP za pulskog gradonačelnika kandidirao neovisnog Maurcia Licula, nisu nudili ništa novo. Bilo je jasno da oni ne bi suštinski ništa drugačije napravili, nego bi samo "poštenije".
- IDS sebe naziva najvjerodostojnijom strankom lijevog centra, predvodnicom građanskih politika u Hrvatskoj, učestalo se pozivajući na vrijednosti antifašizma. Kako vi na to gledate?
- IDS ni po čemu nikad nije bio ljevica. Ako na vlasti imate fašistu, onda je i zadnji centraš relativno lijev. U osnivačkim dokumentima IDS-a jasno piše da su oni liberalna stranka. Mogu se pronaći njihove poruke da država nema što tražiti u gospodarstvu, nego samo omogućavati dobro poslovanje. To je čista liberalna, centristička i kapitalistička pozicija i ni po čemu nije lijeva. Biti antifašist nije dovoljno da budeš lijevo. U principu sve europske stranke, uključujući demokršćansku desnicu i liberalni centar, sebe smatraju antifašističkima. Pogledajmo Njemačku i Angelu Merkel. I ona ima te momente multikulturalnosti, no ne možemo za nju reći da je ljevičarka. Čini mi se da je čak i IDS odustao od toga da sebe naziva ljevicom. To im je ostalo po inerciji. U IDS-u su svi nominalno antifašisti, bolje rečeno, antifašisti na papiru.
- Na što mislite, imate neki konkretni primjer?
- Primjera je koliko god hoćete. Taj antifašizam na papiru nazivamo prigodničarskim, folklornim i on se svodi na polaganje vijenaca, na spomenike bitnih, ali davno prošlih i minulih bitaka. Borba protiv duha fašizma u 21. stoljeću vodi se na sasvim drugim frontovima, a tamo IDS-a uopće nema. Evo, mogu izdvojiti slučaj napada na prava homoseksualnih osoba kroz takozvani referendum o braku gdje je IDS šutio kao zaliven do samog kraja. Kada se pokazalo da je Istra glasala protiv, onda su se oglasili. Do tada su oportunistički šutjeli. Tu je i pitanje migracija gdje se IDS otvoreno svrstava na suprotnu stranu. Sjetimo se jedine izjave koju je IDS imao o migracijama kada je Boris Miletić rekao da smještanje migranata u Istri ne dolazi u obzir, jer je Istra turistička regija. To je bilo u jeku izbjegličke krize, kada su dolazile kolone tih nesretnih ljudi, a u IDS-u šalju poruku tko vas j… To jedan antifašist ne može reći, jer antifašizam počiva na solidarnosti. Naša policija na graničnim prijelazima mlati i ponižava ljude druge boje kože, a deklarirani antifašisti o tome u Saboru šute. Konačnu potvrdu IDS-ovog antifašizma na papiru dobili smo kod izglasavanja Rezolucije u Europskom parlamentu gdje je Valter Flego glasao za izjednačavanju komunizma i fašizma. Budimo realni, time je IDS rekao: Za nas su Tito, partizani i NOB isto što i Hitler i SS-ovci. Nakon toga ipak imaju obraza doći u Titov park i polagati vijence. Ma kome polažeš vijence ako misliš da je to fašizam?! To je potpuno licemjerno.
- Pred izbore za Sabor govorili ste da svi koji žele srušiti nazadnu desnicu više ne moraju začepljenog nosa glasati za licemjerni savez SDP-a i IDS-a? Zašto licemjeran?
- Na to ne treba trošiti previše riječi. Svakome tko imalo prati političku scenu u Istri jasno je zašto je to licemjerni savez. Lokalni SDP-ovci glume i pokušavaju igrati ulogu opozicije, da bi onda pred parlamentarne izbore opet išli u koaliciju s IDS-om. Cijelo to vrijeme padaju teške riječi, i s jedne i s druge strane, ali se na kraju pruže ruke i ide zajedno pred birače. Zato je taj savez licemjeran. Ne možete četiri godine govoriti da je IDS najveće zlo, a onda s tim najvećim zlom izaći na izbore, samo zato jer ti to garantira par mjesta u Saboru. SDP time najviše šteti sam sebi, a ljudi to prepoznaju.
- Često puta se takvo savezništvo pravda da je jedno nacionalna, a drugo lokalna suradnja.
- To je suluda logika i običan PR da bi se opravdao takav oportunizam. U takve izmišljene akrobacije više nitko ne vjeruje. IDS i SDP su centraški liberali, a na period između izbora možemo gledati kao na politički teatar. Jedni imaju crveni dres, drugi zeleni, a kad dođu izbori, utakmica je i više nego prijateljska.
- Vjerujete li da će se realizirati projekti Muzil i Hidrobaza kojima se već dugo vremena planira turistički razvoj Pule i nova zapošljavanja?
- Ako ćemo oko otvaranja radnih mjesta, treba se pitati kakva su to radna mjesta jer već danas uvozimo radnu snagu da bi radila na tim uslužnim poslovima. To oko otvaranja radnih mjesta je običan spin. Nadam se da spomenuti projekti neće zaživjeti u planiranom obliku, prvenstveno kad je napokon postalo jasno koliko je turizam nestabilna grana. Uporno se forsira ta monokultura i turistifikacija, a paralelno smo uništili kompletnu industriju. Sjetimo se da je Danko Končar govorio da će njegovim gostima smetati Uljanik, bivši župan Ivan Jakovčić je govorio o razmještanju brodogradilišta. Na primjeru Uljanika vidi se da idemo u monokulturu turizma koja je vrlo nestabilna i slabo plaćena, ali s druge strane visoko profitabilna za kapital.
- Koja je alternativa, što vi nudite? Bez investicija nema novih radnih mjesta. Kakav razvoj predlaže Radnička fronta, odnosno kako bi RF potaknuo gospodarstvo u Istri?
- Mi predlažemo proizvodnju, poljoprivredu i održivu industriju. Sigurno nikad ne bismo uništili Uljanik. I dalje nije kasno investirati u Uljanik. Da se vodila drugačija politika i da je Vlada uistinu provodila kontrolu, ne bi došli do ovoga danas. Uostalom, tko kaže da investicije trebaju biti privatne? Imamo 45 godina iskustva u jednom sustavu u kojem nije bilo stranih i privatnih investicija, a imali smo maltene punu zaposlenost i industriju koju dandanas rasprodajemo.
- Što biste vi planirali na Muzilu?
- Prije svega jedan demokratski razvoj u skladu s potrebama društva. Zašto moramo cijeli Muzil izbetonirati i izgraditi u neki turistički kompleks? Možda bi danas bilo dobro tamo smjestiti starački dom. Sutra ili za 50 godina će nam trebati nešto drugo, pa ćemo planirati nešto drugo. Žalosno je da se stalno čekaju nekakvi investitori. Tako se odričemo prostornih resursa za razvoj grada i zajednice u budućnosti. Radna mjesta su i u održivoj industriji i u sektorima javnih usluga, a ne samo u turizmu.
- Ima li neki projekt u Puli koji podržavate, nešto pozitivno?
- Ne pada mi na pamet ništa osim kružnih tokova. Kružni tokovi su u redu. IDS nije napravio ništa što s istim resursima i u istim uvjetima ne bi napravila druga, iole sposobna politička garnitura. Istra je imala sreću što ima razvijenu turističku infrastrukturu, u blizini je Italije i Slovenije, nije bilo rata. To što je Istra jedna od najnaprednijih regija nije zasluga vladajuće garniture. Pa IDS u Puli dobiva izbore sa sedam tisuća glasova. Na lokalne izbore izlazi 36 posto ljudi i tu leži tajna IDS-ovog uspjeha. Ali vrlo krhka tajna i oni su toga svjesni.
- Kako gledate na (ne)zavisnost medija u Istri?
- Medijska scena je odavno opustošena dovođenjem izdavača u zavisnost lokalnih proračuna. To traje godinama i medijima je potrebna korjenita promjena. Pokazalo se da privatizacija nije rješenje. Svi mediji u Istri su privatni, a opet nemamo nezavisne medije. Treba tražiti modele javnog financiranja koji neće ovisiti o volji lokalnog šerifa. To je novac svih nas.
- Stavovi Radničke fronte u širem kontekstu često se tumače kao radikalni i utopijski. RF se ponekad naziva ekstremnom, radikalnom, naivnom strankom. Koliko su vaše ideje realne u današnjim okolnostima i kako ih mislite provesti?
- Teško (smijeh). To svakako jest plivanje uzvodno. No, uvijek se taj argument utopije i nerealnosti izvlači kada su ugroženi interesi vladajuće klase. Utopijski je bilo očekivati ukidanje robovlasništva ili putovanje na Mjesec. Utopija čovječanstvu treba kao smjernica. Mogu razumjeti kad netko kaže da je besklasno društvo utopija, ali reći da je utopija zaustavljanje privatizacije, to ne mogu razumjeti.
- Remont kompletnog sustava zvuči opasno. Kako to kanite provesti?
- Pitam se jesu li opasne klimatske promjene, pandemije, opća globalna nezaposlenost uslijed dolaska umjetne inteligencije? Puno je opasnije da nastavimo ovako, nego da mijenjamo sustav iz temelja.
- Može li se vjerovati političarima i kojim političarima u Hrvatskoj vjerujete?
- Možemo vjerovati samo ljudima koje poznajemo, pa tako ja recimo mogu vjerovati svojim drugovima i drugaricama iz Radničke fronte. No cijeli je život prepun iznevjerenih povjerenja od nama bliskih osoba. Povjerenje na većoj, političkoj razini je model koji ne treba zagovarati. Ne treba tražiti političare kojima možemo vjerovati, već načine da sustav postavimo tako da im uopće ne moramo vjerovati. Mi ne tražimo da nama birači vjeruju. Želimo da sustav tako funkcionira da više nikada nitko ne mora imati povjerenje u niti jednog političara. Povjerenje u političare može biti jako opasno. Pogledajmo preko bare i ljude koji toliko vjeruju Donaldu Trumpu pa piju Domestos jer će ih to izliječiti od korone!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
