Grbin o Kaštijunu, pokušaju opoziva i prethodnicima: "Stanje je neodrživo, dosadašnji smjer ne vodi nikuda"

Iza gradonačelnika Pule Peđe Grbina vrlo je zanimljiv tjedan u kojem je prvo bio na zajedničkoj sjednici Skupštine Istarske županije i Gradskog vijeća Pule na kojoj se raspravljalo o Kaštijunu, a potom je doznao kako od njegovog opoziva na kraju ipak neće biti ništa, jer inicijativa koja stoji iza tog prijedloga u dva tjedna nije uspjela prikupiti dovoljno potpisa stanovnika Pule. To znači da Grbin u miru može planirati proračun za iduću godinu, a planove do kraja mandata može mu pomrsiti samo neplanirani prekid suradnje s IDS-om Pule koji je nedavno dobio novog predsjednika Luku Pavlovića.

No, čini se kako na relaciji Grbin-Pavlović nema nekih nesuglasica pa pulski gradonačelnik i dalje može računati na podršku većine u Gradskom vijeću.

Umjesto zarade - gubitak

U ponedjeljak su i službeno potpisani zaključci zajedničke sjednice županijske Skupštine i Gradskog vijeća Pule. Nakon par dana odmaka kako komentirate te zaključke i sve ono što se događalo na sjednici?

- Reći da će sam zaključak kao takav magičnim potezom maknuti smrad bilo bi neozbiljno i neodgovorno prema ljudima koji ga osjećaju. Međutim, ovo je doista velik korak naprijed, jer smo prošloga tjedna definirali novi smjer, a novi smjer je potpuno jasan. Kaštijun se neće širiti izvan granica postojećeg centra, a svako novo proširenje – jer otpad postoji i otpad dolazi – mora se planirati na nekoj drugoj lokaciji.

Iznenadili ste isprikom građanima, to se od političara ne čuje baš često. Zašto ste se odlučili na taj potez?

- Prije dvadesetak godina, kao član Gradskog poglavarstva i Nadzornog odbora Kaštijuna, slušao sam razne stručnjake koji su nam dolazili. Bio sam uvjeren ne samo da Kaštijun neće smrdjeti, već da ćemo od goriva iz otpada ostvarivati prihod. Dvadeset godina kasnije, Kaštijun smrdi, a prihod se pretvorio u gubitak - umjesto 30-ak maraka zarade, sada imamo 200 do 300 eura gubitka po toni. Normalno je da sam osjetio tu obvezu, jer sam tada javno, ali i privatno u razgovorima s ljudima koji žive u okolici Kaštijuna, tvrdio da im neće smrdjeti. To nema veze s politikom, ima veze s odgovornošću koju jednostavno osjećam kao čovjek prema drugima.

Je li vas iznenadilo što su zaključci doneseni jednoglasno, odnosno da su se glavni akteri istarske političke scene uspjeli usuglasiti?

- Neke stvari dozru s vremenom pa tako i ovo. Očito je sada nastupio trenutak u kojem je svima postalo jasno da je stanje neodrživo i da smjer kojim smo išli i kojeg smo uporno gurali godinama više ne vodi nikuda. I zato sam otvoreno rekao, a upravo su sjednice tijela poput Gradskog vijeća mjesto za takav razgovor, da mi kao Pula podržavamo zatvaranje, ali ne prihvaćamo da teret tog zatvaranja padne na leđa građana ovoga grada. Mislim prvenstveno u financijskom smislu.

Smatrate li da će ljudi koji žive oko Kaštijuna biti zadovoljni zaključcima sa sjednice ili im je prihvatljivo jedino zatvaranje Kaštijuna i potpuni prestanak rada?

- Vjerujem da za ljude koji žive oko Kaštijuna ovo nije dovoljno. Ali ponovit ću još jednom, ovo je korak u pravom smjeru. Činjenica je da ne možemo naprosto zatvoriti vrata Kaštijuna i reći "to je to", a da nismo pronašli alternativu za odlaganje otpada. Sedamdeset tisuća tona otpada godišnje slijeva se na Kaštijun i mi moramo identificirati novu lokaciju na koju ćemo smjestiti novo odlagalište otpada.

(Ne)zadovoljstvo gradskom upravom

Koliko će teško biti pronaći novu lokaciju nakon dosadašnjeg iskustva s Kaštijunom?

- Iskustvo s Kaštijunom definitivno nije olakšalo taj proces. Međutim, nova lokacija se mora i može pronaći. Sada znamo da ćemo se itekako morati potruditi i paziti da ta nova lokacija ne ugrožava ljude - kako kroz smrad, tako i kroz eventualne druge oblike onečišćenja.

Inicijativa za vaš opoziv očito nije uspjela prikupiti dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma, kako komentirate taj neuspjeh?

- Doista ne znam koliko je točno prikupljeno potpisa, ali ako me sjećanje ne vara, prošli tjedan je bilo oko sedam tisuća, pa je onda taj broj pao. Koliko je stvarno prikupljeno, ne znam. Morat ću vjerovati na riječ onima koji su očito već krenuli s mijenjanjem brojki. Međutim, što se tiče građana koji su potpisali, ponovit ću ono što sam već rekao: to je demokratska inicijativa i kao takva je sasvim legitimna. Svaki građanin ima pravo izraziti svoje nezadovoljstvo, bez toga demokratsko društvo ne može funkcionirati. Ipak, žaloste me, pa čak i vrijeđaju, izjave onih koji su tu inicijativu pokrenuli – od tvrdnji da se nekome prilazilo s leđa, što je naprosto smiješno, do prigovora da je netko sjedio na kavi u blizini mjesta prikupljanja potpisa. Što smo zamjenici i ja trebali raditi? Provest dva tjedna zatvoreni u kući da ne bismo povrijedili osjećaje gospođe Aškić ili gospođe Boljunčić?

Je li ipak broj prikupljenih potpisa svojevrsna poruka da dio građana ipak nije zadovoljan radom gradske uprave i vas kao gradonačelnika?

- Svjesni smo da postoji broj ljudi koji su nezadovoljni određenim potezima. To je poznata činjenica o kojoj uvijek vodimo računa i trudimo se smanjiti to nezadovoljstvo te se trudimo građanima objasniti razloge za naše odluke. No, primjeri iz svakodnevnog života – od vlastite kuće do kruga ljudi u kojem se krećemo – pokazuju da će svako rješenje jednu osobu učiniti zadovoljnom, a drugu nezadovoljnom. Najbolji primjer za to je parkiranje. U gradu imamo zone gdje stanari iz zgrada koje se nalaze jedna nasuprot drugoj traže potpuno suprotne stvari. S jedne strane traže da se uvede naplata parkiranja na parkiralištu između zgrada, a s druge strane mole da se to nipošto ne učini. Koju god odluku donijeli, netko će ostati nezadovoljan. I to je realnost vođenja grada.

Naslijeđeni projekti

Jedna od glavnih zamjerki je ona da ste sve projekte koje trenutačno radite zapravo naslijedili od svog prethodnika, a da novih projekata uopće nema. Što kažete na to i hoće li biti novih projekata do kraja mandata?

- Da su moji prethodnici te projekte realizirali, ne bih ih mi sada morali raditi, zar ne? Sigurno neću odustati od obnove, primjerice, javne rasvjete u gradu Puli. Postojeću rasvjetu, koja je ekološki neodrživa i zastarjela na više načina, zamijenit ćemo kvalitetnom, ekološki prihvatljivom LED rasvjetom. Neću sada reći: "E, taj projekt je započet za vrijeme Miletića ili Zoričića i zato ne dolazi u obzir". Mnogo bolje pitanje je zašto je taj projekt godinama stajao u ladici? Zašto ga netko ranije nije pokrenuo? To je pitanje na koje treba odgovoriti. Slična je stvar i s brojnim drugim projektima. Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) nam je, primjerice, otvorio mogućnost da dobijemo znatan novac za škole. To je ključan projekt koji se financira sredstvima Europske unije u omjerima koji će se teško ponoviti u budućnosti. I što bismo sada trebali? Reći da je to započeto za vrijeme prethodne administracije pa Šijana zbog toga neće dobiti dvoranu za svoju školu? To mi je smiješno. Uostalom, tko je od prethodnika obnovio Tomasinijevu ili sanirao Zagrebačku ulicu? Iako se sada svi busaju u prsa, zašto u prethodnih 10 ili 20 godina nisu obnovili Ulicu 43. istarske divizije, što mi upravo radimo. Građani vide što se u Puli događa i to mi je jedino bitno.

Povezane vijesti

• "Ovo nije pismo protiv grada, ovo je pismo za ljude koji u ovom prostoru žive": Građani Medulina i Pule upozoravaju da neugodni mirisi s Kaštijuna godinama narušavaju život i zdravlje
• Možemo! neće podržati opoziv Grbina, inicijatorica referenduma razočarana. Evo kako je reagirao gradonačelnik
• Usvojeni zajednički zaključci o Kaštijunu: Konkretne mjere, rokovi i odgovornosti za rješavanje problema