Acollective su glazbena grupa. Dok oni sami sebe nazivaju i pokretom,   drugi ih opisuju kao jednu od najvećih nezavisnih priča o uspjehu. Grupa je osnovana 2009., a njeni prvi koncertni postali su kultni događaji u Tel Avivu. Uskoro je bend održavao rasprodate nastupe, istovremeno stječući naklonost kritike dok su im se pjesme intenzivno vrtjele u medijima u Izraelu i izvan njega. Nastupali su na Glastonburyju u Ujedinjenom kraljevstvu, Primaveri u Španjolskoj, SXSW-u u SAD-u, Pentaportu u Južnoj Kreji, Fusionu u Njemačkoj i drugim svjetski poznatim festivalima. Bend čine glazbenici koji sviraju više različitih instrumenata, a publika uživa u mnoštvu isprepletenih glazbenih žanrova, od boogie-folk glazbe do elektronskog jazza i bliskoistočnog bluesa.

        Večeras u 21 sat dolaze i u Istru i to u kamenolom Cave Romane u Vinkuranu gdje će nastupiti u sklopu druge večeri manifestacije "Otkrijmo Izrael" (koja je pak dio programa Rocks&Stars) kroz koju će posjetitelji moći upoznati ovu daleku, ali vrlo zanimljivu i kulturom bogatu zemlju. Uoči dolaska porazgovarali smo o tome kako je to biti muzičar u Izraelu i što ih nadahnjuje da pišu tako zanimljive tekstove.

Između katarze i tuge

- U jednoj vašoj biografiji stoji da u vašoj glazbi "prizivate rijetku ravnotežu između katarze i tuge, što je prikladno pokazuje kakav je život u Izraelu". Je li Izrael zbilja takav i je li to dobro mjesto za kreativce poput vas?

        - Umjetnost se događa, na neki način, u prostoru između krajnje radosti i tuge, a Izraelci ih mogu iskusiti u izobilju. Definitivno je izvor inspiracije i unutrašnjeg preispitivanja i rasadnik kreativnosti.

        - Kako biste ukratko opisali izraelsku glazbenu scenu nekome tko o njoj ne zna ništa?

        - Vrlo je raznolika, s velikim šarenilom žanrova i s obilje entuzijazma.

        - Vrlo ste popularni u Izraelu, ali možete li živjeti od glazbe ili radite i druge poslove?

        - Dobro nam ide, hvala na pitanju.

- Neki od vaših tekstova su vrlo filozofski, primjerice "Builder's tea". Kako to, tko i što vas inspirira da pišete takve tekstove?

- Sve naše pjesme balansiraju na tankoj žici između osobnog, društvenog i političkog odnosno filozofskog. Pokušavamo ukrotiti našu kreativnost u stvarima koje nas okupiraju na svakom nivou.

Sretan Dan sjećanja

        - Koja je priča iza pjesme "Happiest of all Memorial days" ("Najsretniji od svih Dana sjećanja")? Koliko znam, Dan sjećanja je jedan od najvažnijih državnih praznika u Izraelu, pa svejedno kada ga spominjete u pjesmi kao da ne možete suzdržati ironiju. Zašto?

        - Ta pjesma također govori o krajnostima - osjećaju pripadanja dok se istovremeno osjećate potpuno usamljeni i to u osobnom, društvenom i političkom smislu. To nije ironija, to je životna činjenica - tuga je tek druga strana radosti i obrnuto.

        - Što vam je primarni cilj - da vaše obožavatelje natjerate da razmišljaju o vašim pjesama i porukama u njima ili ih jednostavno želite zabaviti?

- Želimo da razmišljaju dok se zabavljaju. Da plaču dok plešu. (Razgovarao Mladen RADIĆ)