Za recenziju filma koji mi nije ništa posebno moram "čupati" riječi iz sebe, ali moram zadovoljiti minutažu. S druge strane imaš filmove za koje se recenzije same pišu jer mi je jasno što se htjelo reći, kaže Cvitan, odnosno Osvrtnik, kojeg su tri ili četiri puta prepoznali i na ulici * Nije video ubio kino, nego ga je ubio Netflix, odnosno načeo ga je

Na YouTubeu odavno su poznati kanali kao što su Nostalgia Critic, No Small Parts ili History Buffs koji se svaki iz svoje pozicije bave filmovima. Njih vode zaljubljenici u filmove iza kojih, u pravilu, ne stoji neka velika produkcijska kuća nego ih pokreće vlastiti entuzijazam i talent da kroz recenzije predstave film i zabave gledatelje. U Hrvatskoj takvih kanala nema puno, ali tu je Osvrtnik koji već dvije godine redovito na YouTube kanalu na adresi www.youtube.com/c/Osvrtnik donosi filmske recenzije u kojima nema spojlanja (tj. nema odavanja raspleta filma). On se zove Srđan Cvitan i iz svog stana u Rijeci, za gušt sebi i više od tri tisuće fanova koji su se zapisali na njegov kanal, kao i onima koji nisu, predstavlja aktualne filmske naslove uz poneki klasik. Njega nitko ne sponzorira i od ovoga što radi nema nikakve zarade, izuzev nekih donacija putem Patreona. Ekonomist je po struci, nema nikakvo filmsko obrazovanje, ali unatoč tome ili baš zbog toga njegove su recenzije kratke, duhovite, jezgrovite i svima razumljive.

Počelo je kao osobni izazov

- Film pratim površno duže vrijeme, a zadnjih pet godina sam se malo više zainteresirao. Pogotovo kada sam otkrio YouTube koji mi je postao televizija i tamo sam naučio užasno puno. Skužio sam da sam počeo percipirati stvari kao netko od kritičara i da kritičari koje pratim imaju isto mišljenje o filmovima. Nije mi neugodno pričati o filmu pa smo krenuli s kanalom, priča Cvitan a imena Osvrtnik sjetio se jedan njegov prijatelj. Kasnije je dodao u naslov "Filmski osvrti" da ljudi odmah znaju o čemu se radi.

Sve je krenulo kao osobni izazov.

- Htio sam snimiti nešto, nekakav video, pa sam onda htio probati jednostavno snimiti sam sebe pred kamerom. Doma si mogu omogućiti uvijek iste uvjete da me ne zeza svjetlo. I dalje radim na entuzijazam, tu nema nekih novaca. Doduše, imam Patreon gdje ljudi mogu donirati novce svaki mjesec, objašnjava, no kaže da to nisu neke velike pare, ali te donacije predstavljaju užasno veliku motivaciju za dalje, odnosno, kako kaže "Netko cijeni tvoj rad da je voljan donirati novce".

- Uvijek te novce možeš potrošiti na opremu. Ako gledamo financijsku sliku kanala ja sam u debelom minusu jer ovo što koristim za snimanje košta daleko više, kaže Osvrtnik. Na početku je za snimanje koristio mobitel i odlučio da ako šest mjeseci bude redovito objavljivao videa da će si kupiti DSLR kameru. Tako je i bilo, a mikrofon je kupio još prije. To je mala bubica koja se spojila na mobitel, a kupio je i mali stativ za njega.

Kada je krenuo snimati recenzije puno mu je pomagala djevojka Kristina koja je video režirala i upućivala ga da pokaže više energije, da nešto jasnije izgovori, upozoravala ga je li se spetljao itd. Cvitanu je -, koji prije toga skoro da nije imao nikakvog iskustva ispred kamere - trebalo pet mjeseci dok nije bio u stanju sam stati pred kameru i snimiti video bez pomoći svoje djevojke.

Jasan i običnom čovjeku

U početku su mu uzori bili Jeremy Jahns i pogotovo Chris Stuckman. Pokušali su raditi kao on, ali nakon pet minuta prvog videa shvatili su da to nije to.

- Kristina mi je rekla "to nisi ti, budi jasan i običnom čovjeku koji nije toliko u tom filmu" i onda sam kroz ponavljanje, kroz snimanje videa našao svoj glas. 'Ajmo reći da je Osvrtnik ja plus još 30 posto energije koja treba da prebacim to na kameru, da se iz nekog razloga vidi da je kamera baš uvijek tu. Ne možeš biti isti uživo i pred kamerom u smislu te energije. To je nešto na čemu sam jako dugo morao raditi, kaže Cvitan kojemu je ovo prvo bavljenje s filmskom kritikom i prije Osvrtnika nije niti pisao recenzije.

- Prije ovog kanala išao sam u kino jednom ili dva puta mjesečno, a sada idem i na filmove koji me ne zanimaju, ali za koje znam da će nekoga zanimati pa radi osvrta idem u kino svaki tjedan.

Primjerice, ne voli horore, ali postoji publika koja to voli pa ga njegovi pratitelji s neta nagovaraju da ih ide pogledati, a uglavnom mlađa publika insistira i preporuča mu da ode pogledati neke filmove.

Prije snimanja tekst napiše i rasporedi po odjeljcima i onda ga takvog izgovara. Na pisanje recenzije potroši otprilike 45 minuta, a snimanje recenzije ovisi o tome kakav je film.

- Za recenziju za film koji mi nije ništa posebno moram "čupati" riječi iz sebe, ali moram zadovoljiti minutažu. S druge strane imaš filmove za koje se recenzije same pišu jer mi je jasno što se htjelo reći, kaže Cvitan kojeg su tri ili četiri puta prepoznali na ulici i to ne uvijek u Rijeci. Osvrtnik uvijek traži ljude da ispod njegovih videa i tekstova komentiraju, i traži da razmijene mišljenje, pa recenzije redovito završava s "Budite nemilosrdni u komentarima". No, komentari su u pravilu dosta blagi.

- Najviše me iznenađuje da nema hejta. Dobio sam možda tri, četiri ružne poruke u ove dvije godine vezano za moj rad, kaže Cvitan i pomalo ironično pita se je li taj nedostatak hejtera zapravo znak da se nije dovoljno probio? U zadnje vrijeme trudi se na Blockbusteru jednom tjedno objaviti tekst, ali i tu su reakcije uglavnom pozitivne ili neutralne.

Kino je neprikosnoveno

Nije ipak da nije imao dodira s filmskom industrijom budući da je statirao u seriji "Igra prijestolja" gdje se njegovo zanimanje za ono što se događa ispred kamere, prebacilo na ono iza kamere.

- Vidio sam koja je to ogromna produkcija, koliko je tu posla, koliko je tu zaposlenih, koliko ljudi sudjeluje na jednom takvom kompliciranom multimedijalnom dijelu. Zato ne volim stranice kao što su Metacritic ili Rotten Tomatoes, pogotovo ovu drugu jer sve svodi na palac gore ili palac dolje. Čekaj malo, na tom filmu ili seriji je više stotina ljudi radilo mjesecima, od nekoga tko je vodio računa o statistima, kostimografiji, šminki, netko je pisao taj scenarij, snimao kamerom, snimao je muziku i zvuk, kaskaderi su se lomili… Ne možeš to svesti na dobro ili loše, to je puno kompleksnije djelo i jako je nepravedno na taj način raditi. Neobično cijenim sve te ljude tamo jer to su užasno dugi dani, snima se od 12 do 16 sati dnevno, kaže.

Što se tiče novih medija na kojima se filmovi prikazuju odgovara da svaka od tih strana ima svoje plusove i minuse.

- Kino je neprikosnoveno što se tiče audiovizualne i tehničke strane. Doma ne možeš imati tako veliko platno i takav zvuk. S druge strane tu su komocija i brzi stil života na koji se volimo izgovarati kada hoćemo nešto na brzinu napraviti… Nije video ubio kino, nego ga je ubio Netflix, odnosno načeo ga je. Oni su postali strahovito jaki jer toliko novca guraju u svoje produkcije da sam siguran da odvlače publiku iz kina. S druge strane, jako je malo filmova koji danas dolaze u kino dvorane i koji su dobro prihvaćeni a da su originalni. Za tako nešto ili u filmu mora biti jedno jako glumačko ime iza njih ili poznati režiser, kao u slučaju filma "Dunkirk" koji nije dio franšize, reboot niti nastavak. Problem je i cijena u kinima. Znam da su one vani skuplje, ali tamo su i plaće veće. Kada boca vode u kinu košta 13 ili 14 kuna i dvoje ljudi ide u kino teško će proći ispod 100 kuna i to na dan kada su ulaznice jeftinije. To je po meni minus i glavni razlog zašto nema ljudi u kinu. No, sjećam se kada se prikazivala "Sila se budi", koja je punila kino mjesecima. Ne ulazim u to kakav je to film ali očito se ljude može dovesti u kino, samo im daj nekakve uvjete. Svaki put kada su ti jeftini dani ljudi se odnekud stvore, a znao sam dolaziti na projekcije kada smo u dvorani bili ja i još četvero ljudi, kaže Cvitan koji od novih tehnologija priznaje jedino Imax, iako još uvijek nije gledao film u pravom Imaxu.

Za 2D i klasično gledanje

- 3D i zakrivljene ekrane ne priznajem. Proizvođači televizija su se trudili naći načina kako da ti izvuku pare, da ubrzaju taj ciklus zamjene televizora i onda su dodavali te stvari. U praksi, 3D je danas na jako niskim granama, postoji ali ga malo tko gleda. Sada vidim da je riječko kino dobilo 4DX varijantu gdje karta košta 10 eura ili nešto tako. Nisam bio, iako ljudi kažu da je super, ali daj mi 2D i klasično gledanje. Mislim da bolje od toga nema. Peter Jackson je u "Hobbitu" ubacio 48 sličica po sekundi pa je slika izgledala neprirodno glatko. Interesantno kako smo od ranog filma do danas ostali na te 24 sličice u sekundi jer se naše oko tako naviknulo. Izgleda da smo zapeli tu i nećemo se maknuti dalje od toga, zaključuje Cvitan odnosno Osvrtnik. (Mladen RADIĆ)